Friday, March 02, 2012

Političke sveske XXXIX deo

Službeni glasnik 2012, Copyright © Borislav Pekić
Političke ideje i komentari XXXIX deo

§15 a) Mesto političkih nauka u sistemu jedne energetičke kosmogenije.

Van svake sumnje tri se delovanja, pre svih drugih, ispoljavaju u individualnoj akciji, kao i u aktivnosti većih društvenih zajednica: mehaničko, životno i inteligentno. U poslednjem slučaju, našu pažnju privlači onaj modus inteligentnog delovanja koji uspostavlja političke institucije i određuje odnos: društveni u širem smislu i ekonomski u užem, između nosilaca takvog delovanja (jer, nezamisliva je svest koja na bilo koji način deluje, a da ne razvija političko delovanje) i one realne skupine, svih ostalih.

Politička akcija svojstvena je umu, isto toliko isključivo koliko i moralna akcija, pa bi se moglo reći: politika je javni moral, moral je privatna politika. Međutim, pod politikom se obično podrazumeva nešto proizvoljno, neka vrsta improvizacije, koja u najboljem slučaju može da se posluži izvesnim opštim principima filosofije (krijući i to i zavijajući ovu stidljivu pozajmicu metaforama), ali nikako ne može biti iz tih principa kao apsolutna nužnost izvedena.
theyknownotwhattheysay
Naprotiv, politika se izvodi iz činjenica. (Upravo tako kao da činjenice po sebi nisu nešto u prvom redu duboko filosofski postulirano.) Izraz činjenica u ustima političara zvuči kao izraz broj u ustima matematičara: to je elementarni sastojak političkog delovanja, jedna se politika izvodi iz činjenica i uvodi u činjenice.

Ona nije ništa drugo do jedan sistem larviranih činjenica. Ovaj delatni moment u shvatanju politike neosporno je vezan za njenu prirodu, jer jedna politika koja se ne bi nečemu dešavala, ne bi uopšte bila politika.


Da politika ima da se oslanja na činjenice, to je po sebi razumljivo toliko isto koliko je neminovno da svaka delatnost proističe iz sebi svojstvenih činjenica i čini sebi svojstvene činjenice. Radi se samo o tome iz kojih činjenica treba izvesti delovanje o kome je reč, jer da ponovimo Hegela, nema dovoljno apsurdnog mišljenja koje sebi za dokaz ne bi moglo navesti neku činjenicu (stvarnu, naravno, a ne racionalnu, jer filosofija izvedena iz racionalnih činjenica mora i sama biti racionalna).

Filosofija mora da posluži politici na taj način što će joj odrediti one činjenice dešavanja koje svojim racionalnim sistemom ostvaruju nužne principe i koje će politika iznova preobratiti u neposredne principe racionalnog delovanja.

§16) Teme za političke studije:

1. Postoje li Utopije? Utopija kao sloboda idealne nužnosti.
2. Rasprava o Platonovoj Republici.
3. Kritičke frekvencije istorije ili „Istorijski tesnaci“.
4. Materijalna zavisnost kao komponenta vulgarne diktature.
5. O tzv. neotuđivim i prirodnim pravima čoveka.
6. Politika kao javni moral i moral kao privatna politika.
7. O novim staležima.
8. O ujedinjenju Evrope.
9. O nacionalizmu kao političkom arhaizmu.
10. Prolegomena za jednu racionalnu politiku.
11. O reformama.
12. Instinkti i politika.
13. Ekonomske razlike rastu sa ukidanjem ideoloških.
14. Tehnokratija i radnička klasa.
15. Politika kao nauka o istorijskom liku jedne kosmičke nužnosti.
16. Hegel i istorija.
17. Na čemu treba da se temelji unutrašnja organizacija jedne revolucionarne partije.
18. O makijavelizmu.
19. Ciljevi i ideali.
20. O humanizmu i revoluciji.
21. Lenjin i Robespierre, Danton i Trocki, Staljin i Marat. Istorijska paralela.
22. O fašizmu i njegovom političkom značenju.

No comments: