Thursday, August 21, 2014

Dnevnik Borislava Pekića 7. februar 1956.

Život na ledu, Službeni glasnik 2013, Copyright © Borislav Pekić

ODLOMCI IZ DNEVNIKA BORISLAVA PEKIĆA

7. februar 1956.

Pripovetka „Kameni vodopad“. Da sam je, bez obzira na njenu ideju po sebi i na njeno dešavanje po sebi, napisao protivu međuprostora svojih, protivu sebe kao sume nekakvih odvratno distinktnih momenata koji uzalud čeznu za kontunuitetom, protivu svojih sopstvenih, nikakvim logičkim tamponima nezapušenih pora - meni je sasvim jasno!

Doduše ne tvrdim da sam očekivao čudesno uspostavljanje nečega što je već, tako čudesno protiv, uspostavljeno: ma koliko sipao reči u svoje majušne praznine, nikad ih neću ispuniti ničim drugim do sve glasnijom, sve manijakalnijom žudnjom. Matematička konstrukcija pripovetke znači uzmak. Matematika je slamka mog davljenja! Devouring_Fears-L Kako se čovek moćan oseća u jednom geometrijskom krugu, kakvu mu nadnaravnu snagu daju mirne i bezuslovne dijagonale jednog kvadrata; kako prezire matematsko beskonačno, mereći njegove odnose, njegove, bez straha po svoju religiju - mistične razvijenosti, tamo gde ga vulgarno ljudski beskonačno trza iz sanja i naterije u paniku!

Oduzeta nam je religija i sa njom sigurnost u svoju sopstvenu svrhu; jedna željezna konstrukcija nepojamno je iz mene izvučena, i ja sam spao mlohavo: šta sam ja bez željezne kičme? Svaki manijak može da sagradi svet; ja ne mogu ni da ga srušim. Doduše ovo poslednje ne može ni manijak (...)

2 comments:

Anonymous said...

divno je iznova iščitavati Pekića. Divni su i ovi zapisi iz dnevnika jednog jako mladog čoveka koji ovako misli i piše. Nemam reči.

Jelena Mihailovic

(published by Ljiljana Pekić) said...

Draga Jelena,
baš mi je drago da uživate u Pekićevim dnevnicima. Ima za svakoga po nešto. I ja uživam da ih čitam po ko zna koji put i uvek nađem nešto što odgovara mom trenutnom raspoloženju.
Najsrdačniji pozdravi.