Friday, March 06, 2015

Dnevnik Borislava Pekića Komentari II deo 5-1959 do 1965.

Život na ledu, Službeni glasnik 2013, Copyright © Borislav Pekić 

ODLOMCI IZ DNEVNIKA BORISLAVA PEKIĆA 

Komentari Simfonije eroice II deo 5-1959. do 1965 

 Adam: Šta znači doživeti sudbinu?

Juda: Biti sudbina!

Adam: Ne mogu, iskreno govoreći da vas razumem. U tom slučaju meni izgleda da vi ne doživljujete sudbinu, nego neku vrstu svoje sopstvene podsvesti.

Juda: Kad kažem biti sudbina, to ne isključuje revolt, ni otpor, ni gađanje. Ali uvek to je revolt prema sebi, otpor protiv sebe, gađenje nad sobom! Da to nije tako, deca bi bila nesrećna koliko i ljudi. Jer bi im sudbina prethodila, i oni bi je zaticali spremnu u sebi. Međutim, ona se iz klice, čega li, obrisa ideje, razvija zajedno sa nama, u stvari samo nama i pomoću nas. U tome ja vidim jedinu mogućnost da se ona izbegne: treba je izvršiti!

 Adam: Onako kako doživljavamo njene sugestije!

 Juda: Naprotiv - uvek suprotno.

Adam: Do đavola. To znači ako osetim želju da uzmem kolač, ja ga se treba da lišim. Ako odlučim da učinim dobročinstvo, treba da ga izbegnem. Ako saznam nešto, ne smem to saznanje da iskoristim u druge svrhe osim da od njega uništim svaku korist.

Juda: Upravo tako!

Adam: A ko mi jamči da sam se tačno odredio u trenutku - pa da će moj nelogični postupak biti zaista sudbinski? Naime protivsudbinski.

Juda: Niko. Nema garantija, mada ne tvrdim da postoje izvesne indikacije. Trebalo bi da iščezne mora u krugu koji se trenutno dešava. Mislim da bi se morali osećati strašno nevini. Strašno izuzetni od doticanja. Elementarni, tako reći. U svakom slučaju čisti, oprani od prablata!

Adam: A šta će se realno desiti našim životima!

 Juda: To je sasvim sporedno. Važno je održati tu čulnu čistotu sebe. Važno je uzleteti.

Adam: Ne verujem. Unutrašnja čistota ne zavisi od našeg odnosa prema sebi, od privatne higijene, nego od nemešanja, od nepipanja. Njeni uslovi su izvan nas, mada ih mi ispunjavamo u nama. Ako ubijem, uopšte ako učinim gest mešanja, ja ne mogu ostati nevin, ma koliko je moje ubistvo bilo rezultanta protivstava moje egzistencije i sudbine.

Naime činjenice da nisam želeo da ubijem, pa sam ubio baš zato. Time ja poistovećujem svoje spontanitete sa sudbinom, sebe sa njom, i sav moj otpor upravljen je protiv samog sebe. A to ni izdaleka nije sudbina. Ja sudbinu shvatam kao unutrašnju formu spoljne suštine, kao neizbežnost da se dešavamo predmetima, umesto da se oni dešavaju nama. Ono drugo bio bi slučaj, kao prvo to je nužnost - dakle sudbina.

#79) Forma egzistencije jednog Bruta nije samo u odluci da ubije Cezara, koji mu je bio zaštitnik, nego i u samom aktu ubistva. Ubistvo Cezara je forma egzistencije Bruta.

#80) Cezar još nije shvaćen. On se obavlja u meni. Mi smo samo forme posthumne egzistencije svih onih koji su živeli pre nas.

#81) Stav 80 je od neobične važnosti za Finale: allegro molto, naročito od momenta Judine smrti. Jer Juda se ne završava smrću, nego su pre svega, jer i govorim o njima, David i Adam forme posthumne Judine egzistencije . Zato Finale: allegro molto ne bi u naslovu Cveće za mrtve imao najadekvatnije tumačenje. Možda: Nečujnost mrtvaca, Život mrtvih, Tajni život mrtvih, Tajne pustolovine mrtvih. murtha_moran
 #82) Kameleon. Kameleonstvo kao način odbrane od sudbine.
 Zanimljivo da svoju sudbinu najmanje oseća onaj koji joj ne čini nikakve smetnje, koji joj se podaje sa beslovesnošću, izvršava spontano kao što ispunjava sebe. U odnosu na temu Sudbine, tema heroja koju nose David, Juda, Adam i Stranac teče u četvorostrukom toku.


Na prvi pogled se čini da se u tom protivstavu „slobode“ i „sudbine“ faktički poraženim mogu smatrati jedino Adama, prema kome se Stranac ima kao sudbina (uostalom takav se on iskazuje i u odnosu na Judu, i po duhu u odnosu na samog sebe). Faktički pobednik čini se jedino Stranac, koji se oseća kao sam izvor i razlog neumitnosti što snalazi njegovu okolinu.

Za Davida se ne može tvrditi subjektivno da je podlegao, jer upravo subjektivno on nikad „nužnost“ nije doživeo kao nešto van njega, nego kao neku vrstu unutražnjeg motiva. Za Judu se, takođe, ne može kazati da je pobedio svoju sudbinu, premda je svoju smrt subjektivno doživeo kao trijumf.

#83) S h e m a :
                                  F i g u r a :                T e m a :                        F i g u r a :
                                  Heroj                         Borba                            Sudbina
           a - David, III pisar                     a - Spontana, bez učešća    a - da ne može
                Gradskog suda.                         njegove svesnosti.           uhvatiti Golijata
                                                                Poprište: san o borbi         a kasnije ubiti
                                                                sa Golijatom koji pod-      Jürgena.
                                                                 razumeva sudbinu.
           b - Adam, nastavnik                  b - Svesna, ukoliko se         b - da bude asimili-
            zoologije                                    odnosi na sudbinu                  ran od Stranca i
                                                               kao ideju, tek kasnije             nestane kao slo-
                                                               svesna i u odnosu na              boda. Da kroz
                                                               na njeno figuralno                 Stranca postane
                                                               ovaploćenje u Strancu.          uzrokom, da po-
                                                               Poprište: vlastiti duh,            stane mešanje.
                                                               sama Adamova ličnost.
            c - Juda, nastavnik                   b - Svesna u svim konsek-     b - Da se obesi o
                 matematike u                          vencijama, svesna svr-           konop u vrtu.
                 realnoj gimnaziji.                   he, ali samo od momen-         Da spozna svoju
                                                                ta vraćanja na izvor mita.       krivicu.
                                                                Pre toga je promenljivost
                                                                kao sredstvo bilo čisto intu-
                                                                itivno. Nesvesna do kraja -
                                                                izuzev ubistva - ovaploćenja
                                                                sudbine u Strancu. Poprište:
                                                                Mit, prenesen u realnost.
           d - Stranac, bez                         d - Nesvesna borba za sebe      c - Da asimilira Ad-
               zanimanja                                kao sudbinu, ali svesna                ama i kroz nje-
                                                               ukoliko se pod njom po-              ga se ispuni na
                                                               drazumeva volja. Popri-              Judi. Da učini Ju-
                                                               šte: Adamova i Judina                 dino samoubistvo.
                                                               borba sa sudbinom.                     Njeno ispunjenje
                                                              (Ovde se prostor ima                   nije u sebi nego
                                                              kao radnja.)                                  u drugima.

No comments: