Monday, September 08, 2008

O Bogu

O Bogu iz raznih dela Borislava Pekića; priredila Ljiljana Pekić

Meni je potreban Bog kao zapušač za bocu. Bez Boga moj sistem nema smisla. Ali Bog je jedini predmet sveta koga čovek može stvoriti. Samo Bog može jedan svet učiniti sferičnim. Svet kao lopta. Samo Bog koji se tek stvara može biti oslobođen jeretičke obrade. Takav Bog ne deluje kao normativ, nego kao ukupan cilj sveta i njegove istorije. namesto društveno praktičnog Boga dolazi objektivno praktičan.

On je iznad svake hereze, jer nije gotov. Jeste kao racionalna budućnost, nije kao uređivačka prošlost, a njegovo prisustvo je samo nerazvijena mogućnost. Kakav je to Bog za čije je održanje potrebna legija mislioca i čitav jedan odbranbeni mehanizam (Crkva)? Mom Bogu ne treba ništa osim sveta. Ne prethodi Bog svetu, nego svet Bogu. Da bi zapušač imao smisla, potrebna je boca za njega. Zapušač se pravi po meri grlića. Ali šta je boca bez zapušača?
*****E.Schiele_Un Homme et la Mort
Bog nije predmet vere, još manje obreda, najmanje straha; Bog nije objekt naše emotivnosti ni nekog intuitivnog poimanja nego čistog umstvovanja, i što je važnije našeg postojanja. Bog nije izvor, nego ishod naše akcije. Bog nije u početku, nego na kraju.

Ne stvara Bog nas, nego mi Boga. Ne sadrži nas Bog, nego mi Boga. Ne zavisimo mi od Boga, nego Bog od nas. Položaj čoveka nije položaj setnog iščekivanja; ako znamo da nikad pre ovog trenutka nismo bili, i da posle njega nikad nećemo biti, svaki trenutak postaje dostojan kulta.
*****
Stavimo Boga ispred sebe da nas dočeka – tada ćemo se truditi da mu se približimo. Iza nas – kako su ga postavili hrišćani, on nas jedino tera u bekstvo.
*****
Nije problem u tome kako da poreknemo Boga, nego u tome kako da ga ne poreknemo.
*****
Ako postoji težnja za Bogom, treba je pronaći. Ako ne postoji, treba je izmisliti.
*****
Ako je sve, Bog ne može biti samo muškarac nego i žena.
*****
Bog ne može biti pametniji od naroda koga je uzeo u zaštitu, i inteligencija takvog naroda samo ponavlja promućurnost božju u onom stepenu u kome je ima on sam. Narodi imaju onakve bogove kakve zaslužuju, a bogovi biraju one narode koji najviše odgovaraju njihovoj sopstvenoj prirodi.
*****
U svakom ma i najsitnijem kamenu, biljci i stvoru živi naš Bog.
*****
Boga nema. Nema i svi su izgledi da ga neće ni biti. Bogu se ne žuri, njega ništa ne boli. Bog nas je u presudnom trenutku napustio.
*****
Neka Svevišnji pomogne i onome koga progone, i onome koji goni.
*****
I Bog ima svoj pakao, pa zar je to njegova ljubav prema ljudima!
*****
Čovek se oseća bespomoćan i napušten, bez priziva osuđen da bude anihiliran i da nikakvog traga ne ostavi u strahu od konačne kazne, od pakla koji je neizbežan, jer se zakoni Crkve nisu poštovali. Ima li, dakle, ikakvog spasa? Najpre treba priznati sve grehe i poniziti se do najbednijeg crva, prema kome je i najveći nitkov genije vrline, pa onda čekati.

I šta uopšte čovek treba da učini da bi se spasao? Ništa. Savršeno ništa. Ništa što bi on učinio ne spasava. Bog ne spasava prema delima već prema svojoj volji, koja je nedokučiva. Spasu se čovek može nadati, ali ga ne može zaslužiti.
*****
(str. 393) Evangelistička crkva ne smatra dovoljnim da vernik slavi Boga koji ga spasava, nego i kad ga na večne muke baca. Onda pogotovu! Pogotovu je onda Njegovo Ime moralo biti hvaljeno.
*****
Ni Bog nije sve prvog dana napravio. Trebalo mu šest dana samo da se seti.
*****
Bog može sve, pa ako je svemoćan, šta ga preči da bude gluv. Šta više, on i mora biti gluv. Jer su u njemu sadržane sve suprotnosti koje su medju nama razdeljene, pa su jedni jaka uha a drugi gluvi. Da bi uistini bio Bog, mora on biti jednovremeno i okat i ćorav, i gluv i oštrouh, nem i zlatoust, pokretljiv i uzet. A mislim da isto tako mora i postojati i ne postojati, i da su to principi na kojima počiva njegova svemoćna i sveobuhvatna božanska priroda... Ako je sve, Bog ne može biti samo muškarac, već i žena.
*****
Bog je jedinj imućan. Svi smo mi manje više sirotinja. U odnos što se moži imati, niko ništo nema. Izmedj ograničeno bogatstvo i prosjački štap – korak je.
*****
Bog je, kažu, stvorio čoveka u jednom danu. Sasvim traljav rad, uostalom, kojeg sada mi moramo popravljati.
*****
Onaj koji je privatnu svojinu utemeljio, Bog je, nije sotona. Bog je prvi među svima nama sopstvenjacima, mimo svega drveća, uzo jedno i na njega obesio tablu: Privatan posed, pristuplenije zabranjeno. Kao i što mi govorimo kad nam ko nepozvan na imanje prodre, Bog je jednostavno zagrmeo: koj se primakne – pucam!
*****
Bog neće pomoći ako sam čovek ne zasuče rukave.
*****
Koliko u našoj dvojnosti ima božje kazne i stvarne nesreće, a koliko božje povlastice i jedne, ne svakad baš jasne sreće, saznaće se tek na kraju porodične Argonautike, i to će, mislim, dano biti poslednjem Simeonu, ma ko to bio. S njim će genos saznati za čime je on to kroz stotine godina gurbetovanja, paćenja, straha, briga, truda i neizvesnosti zaista žudeo, i da li je to što je stečeno i postignuto bilo vredno tolikog žrtvovanja.

Do tog časa je sve mutno. Do tada se ništa kategorično ne može znati. Pre toga svi radimo napamet. Radimo kao što dobar, pošten čovek radi za paradisos, verujući u njega, ali ne znajući da li ga igde zaista ima.
*****
U politici ni savez sa đavolom nije rđav ako obećava da vodi Bogu. Put u raj nužno kroz pakao ide.
*****
Bog ne može postojati samo zato što je potreban. Potreba je ljudska kategorija i jedna vrsta trodimenzionalnog zaključivanja, onog euklidovskog.
*****
Hristos kao veliki čovek bez Boga je samo tvorac jedne moralističke ideologije.
*****
Činjenica da izvesne hipoteze mogu izvesno vreme fukcionisati kao istine, ništa ne dokazuje. Ako je na kraju jednačine rezultat, u koji se zapravo jedino može verovati, ali koji se ne može dokazati, onda ni međuprocesi jednačine ne mogu biti – istiniti. Slika na kraju naučne jednačine – neizbežna je. Bog je ovde – nužan.
*****
Traženje Boga je drugim rečima izraženo traženje smisla. Nevolja je u tome što oni koji su Boga našli u njemu su našli samo smisao sveta, ali ne i svoj u svetu. Oni koji su taj smisao shvatili kao širenje vere, zamenili su svoj sa opštim i izgubili ga. Jer pojedinačni smisao ne može ni izražavati ni definisati opšti, on u njemu može samo sudelovati svojom različitošću.
*****
Najbolje što se za svet može reći jeste da ga je Bog stvorio s nekom namerom, ali to je istina i za pakao. Budući međutim da o raju ništa ne znamo, mi se u ovom paklu povremeno prilično dobro snalazimo, pogotovo ako smo smo u njemu đavoli.
*****
Vera u Hrista ne zasniva se na zasniva se na istorijskim faktima o njemu, nego na našoj žudnji za Bogom.
*****
Postoji večna potraga Vrste za Snom i Spasenjem, za Bogom.
*****
Ljudima je dovoljna vera u Boga, a sam Bog je nepotreban.
*****
Ideja o Boga je pokušaj da se dopre do plauzibilne priče o Genezi.
*****
Ljudi sa kojima je Bog nisu uračunljivi.
*****
Sve je od Boga, ali Bog u trudu.
*****
Tamo gde je magija prirodan način života zajednice, kod takozvanih divljaka, nezamislivo bi bilo da nekoga obese zato što se njome bavio. Bio bi to atak na sam – život. Civilizacija je uvođenjem u igru jednog Boga, kome je odnekud i razum trebalo da služi, sve to izmenila. Jer, gde god si imao suviše Boga, imao si i Đavola. A gde god si Đavola imao, morao si mu se suprotstaviti. Tako su zahtevali i Bog i razum.
*****
Hrišćanski sveštenici gubili su veru kad bi se razočarali u Boga i njegove moći, kada bi videli kako pati bespomoćno dete, kako pravda ne pobeđuje na svetu, kako se u borbi protiv zla ne dobija Božja pomoć.

2 comments:

Anonymous said...

Izuzetno, nemam reči. Svaka čast na blogu, svaka čast na mislima sjajnog pisca koje ovde iznosite.
S poštovanjem, Predrag Matić

(published by Ljiljana Pekić) said...

Postovani gospodine Maticu,
Drago mi je da Vam se blog dopada, a narocito ove misli koje povremeno publikujem. Naravno nece svi biti zadovoljni onim sto procitaju, ali ce ih bar naterati na razmisljanje. Mozda pokolebati, mozda utvrditi u njihovom misljenju, ali to je i svrha, da se covek ne uparlozi.
Srdacno Vas pozdravljam.