Friday, September 12, 2008

Dnevnik B. Pekić j. deo

IZ NEOBJAVLJENIH DNEVNIKA BORISLAVA PEKIĆA, 1955; izbor Ljiljane Pekić.
(i deo Ovde)

4. april 1955. godine

A onda J. I. je profesor grčkog jezika (ili možda više matematike) u svakom slučaju intelektualac po pravoshodstvu.

„(...) Najzad znači ne voleti i ne razumevati mladost pa verovati da ona uživa u slobodi. Njeno najveće uživanje je poslušnost. (...)“
(Nafta u „Čarobnom bregu“)

Daumier-Don Quichotte

Nihilizam, koji se pogrešno predstavlja kao bezuslovna sloboda samo je savršena pokornost nagonu uništenja. Ropstvo je prirodan oblik života, takoreći nužno stanje koje potiče pre svega od biološke hermetičnosti.

Život koji je zatvoren u telu ne sme gajiti ni najmanju iluziju da će duhom, sve dok je on pod vlašću CNS /Centralnog nervnog sistema/, otići van domašaja čula, pa i ako se one shvate – što je dozvoljeno entuzijastima – jako slobodno upravo kao neki nezavisni prijemnici koji strše prema materiji da je čuju, vide i opipaju.

Ja ne uviđam da bi se jedna struja, navikla na obale, bolje osećala u razlivenoj poplavi, a da se ona – kada bi to uopšte mogla – o ne oseća prirodno u stanju neograničenog kretanja, dokazuju njen brz i neminovan povratak u korito.

Čovek bi mogao metaforično izjaviti da je osuđen na slobodu, ali bi morao priznati da je upravo ta protivrečnost između akta osude i osećanja slobode, najefikasnija garancija ropstva.

Pošto prividno osećanje slobode ne sledi iz odnosa nego iz stanja – najprikladnije stanje slobode je bezuslovna poslušnost.

Idealna sloboda je primenjena volja, dakle nešto savršeno ropsko u svom izvoru, i odvratno primitivno u svom ishodu.

Ukoliko su objekti poslušnosti bliži njegovom subjektu, utoliko je osećanje slobode veće, a sa njim i realno ropstvo.

Udaljenost idola je u obrnutoj srazmeri sa stepenom poslušnosti.

Ako je – barem na ovom stepenu samorazvića energije – telo kategorički oblik života, a misao kategorički oblik duha, onda je diktatura kategorički oblik društva još neoslobođene misli od života.

Naftin teror je korelat prirodnog terora.

On izgleda apsurdan jer njegova logika dovedena do savršenstva, koje samo za sebe nije ništa drugo nego međusobna saglasnost stvari. (k deo Ovde)

No comments: