Thursday, August 30, 2007

Ideje iz „Atlantide“ – 4. deo

Neke ideje iz eposa Borislava Pekića „Atlantida“ (Zagreb, Znanje, 1988); izbor Ljiljane Pekić

Krug je znak savršenstva, dovršenosti i boga.
*****
Moć je nezasita i kada je presita.
*****
Ljudski um ne treba da bude posvećen stvaranju već samostvaranju, jer mašina stvara izvan sebe, a pravi čovek samo u sebi i sebe.
*****
U svim tim ratovima, masakrima, progonima mogu se videti greške jedne ludačke istorije koja se bliži kraju.
*****
42-15891027Hrišćanski sveštenici gubili su veru kad bi se razočarali u Boga i njegove moći, kada bi videli kako pati bespomoćno dete, kako pravda ne pobeđuje na svetu, kako se u borbi protiv zla ne dobija Božja pomoć.
*****
Teorija paralelnih svetova (Stannard) suštinski je ljudska i duhovna, a po njoj za svaku partikulu univerzuma postoji antipartikula u antiuniverzumu. Ona ovozemaljski antropološki problem egzistencije odvodi u kosmos, u metafiziku, u neljudske prostore spekulacije.

Taj mimosvet je Stannard nazvao „faustovskim univerzumom“. U njemu je vreme teklo unatrag. Svaki je trenutak sadašnjice intersekcija između univerzuma i antiuniverzuma.

Budućnost univerzuma je prošlost antiuniverzuma (faustovskog). Prošlost univerzuma je budućnost antiuniverzuma. Ti se svetovi jedan u drugome ogledaju kao u ogledalu, dajući izvrnute slike njihovih sadržaja.
*****
Nema ništa čovečnije od leta laste praznim nebom iznad plime mora i zlatne zore. I ništa čarobnije od Tajne.
*****
Savremeni ekonomski sistemi kapitalizma i njegovog pervertiranog nedonoščeta socijalizma s duhom su sve spone raskinuli, proklamujući materiju kao jedinu osnovu života. Isterivanjem duha iz građanskih aktivnosti, stvaranje se pretvorilo u proizvodnju dobara koju može zameniti i u svakom pogledu bolje obaviti svaki industrijski stroj.
*****
Lažni jezik, čija je uloga bila pre da sakrije misao nego da je iskaže, nastao je tokom istorije, čija je laž zahtevala i lažnu ekspresiju.
*****
Nauka je programirana, korist je programirana, sreća je programirana. Razlika između nauke, koristi i sreće više ne postoji.
*****
Ljudi su iz dubine zla u sebi stvorili istoriju. Za dobro nikakav razvoj nije nužan, nikakva hronologija. Ona je potrebna zlu da se u prostoru i vremenu međusobno može odmeravati, i što je najbitnije – ponavljati.

Istorija je morfologija ljudske stranputice koja ih je dovela najpre do ropstva materiji, a onda do robovanja njenim inteligentnim proizvodima. U međuvremenu, napravljena je upravo ona istorija koja se danas po školama uči. Povest beščašća, prevara, bede, zločina i laži.
*****
Radikalan i nekontrolisan razvitak nauke, debalansiranje prirode, zloupotreba njenih ograničenih izvora, perverzija ljudske inteligencije, razaranje duhovnih vrednosti i moralnih standarda, konfuzija uma i duše, zabuna u pogledu svrhe i cilja postojanja,

materijalizacija, mehanizacija i najzad kompjuterizacija života, tiranija velikog broja i jednoobraznosti, kao i besomučnosti individualizma, bitka za prevlast između strana koje su iz veka u vek, u žudnji za što lakšim trijumfom, uprošćavale ljudske vidike, snižavale njihove vrednosti i eliminisale jedan po jedan obzir u njihovom postizanju, dovešće najzad do opšte katastrofe.
*****
Kad se božanske granice izmeste, kad haos zavlada teritorijom oko koje se dve fundamentalno oprečne ideje i sile bore, na dnevnom redu nije razdvajanje i selekcija nego prožimanje i amalgamisanje. Gubitak originalnih oblika i svojstava.

Međusbno morfološko preslikavanje. Usaglašavanje funkcija da bi se delovalo efikasno kao mašina. Isključenje slučaja i spontanosti. Degeneracija. Entropija. Stazis. Smrt. Svet neminovno prema katastrofi ide. Katastrofa je u njegovoj prirodi, jer je u njegovom početku.
*****
Stepen „idealnosti“ u realnom svetu zavisio je uvek od kompromisa između idealnih mogućnosti, ako su one standardizovane i ograničavajućih faktora prirodne sredine. Čovek se sa četiri noge nije na dve uspravio da bi uživao u što širem horizontu, nego da bi ga bolje kontrolisao, da bi se zaštitio od onoga što mu je s tog horizonta pretilo.
*****
Inteligencija nije prvi uslov održanja vrste. Čovek ima bedan kvocijent inteligencije, pa ipak, neuporedivo veći od muve. A muva preživljava, iako smo se svi udružili da je uništimo. Bakterija je još manje umna od muve, ali joj to ne smeta da s virusima bude najmoćnije živo biće u kosmosu.

Mahovina i paprat uopšte nemaju mozga, a praktično su neuništive. Čovek u međuvremenu propada. Izgleda, dakle, da je niža inteligencija otpornija od više. Da je ona ponekad, u spoju s nekim drugim faktorima, kao što su moral, kultura, religija ili narodni mitovi, čak i štetna za održanje.
*****
Ukoliko čovek ima pred sobom viši cilj, sve više je nalik na robota, sve više rob programa.
*****
Ratni moral znači da se vrednost života odmerava prema vrednostima njegove ratne upotrebe, potencijalne koristi u borbi.
*****
Svaki rat je zbir besmislenih postupaka koji se shvataju tek posle pobede, ako se pobedi, a osuđuju se kao pogrešni ako se izgubi.
*****
Čovek se ne sastoji samo od nagona i čula kao životinja. Ali nije ni duh, jer ima telo. Čovek nije ni kamen, jer ne čeka da ga drugi pokrene, nego ima svoju volju. Jedino ga duša od drugih načina postojanja razlikuje. Čovek je neizvesnost. Neuporediva sila brige. Opojnost zebnje.
*****
Samo za dvadesetak milijardi godina neizbežna entropija ugasiće sunce. Nakon daljih nebrojenih, pa ipak ograničenoh milijardi godina pogasiće se i ostala sunca galaksije, svi njeni izvori energije, ostavljajući bele zvezdane gnome za kraj.

Potom će umreti i ostale galaksije kosmosa. Nebrojene, pa ipak u tom broju ograničene. Univerzum koji ne poznaje neograničenosti, što ih um ne shvata ali ih je kadar izraziti, saći će u večnu jamu nepokretnosti i smrti, iz koje ga rečima: „Neka bude svetlost“ može vratiti samo božansko čudo, ako za to bude imalo bolje razloge od pređašnjih.
*****
Ništa ne živi večno. I vreme ništa ne znači ako je kao šagrenska koža, ako nije nepotrošivo. Ni dobitak u njemu, ako ga svega ne obuhvata. Onome ko život voli, i malo od njega sve znači, ali mu, na žalost, ništa neće značiti ni mnogo ako nije – sve.
*****
Neizvesnost je sudbina čoveka. Ono ga čini – čovekom.

No comments: