Sunday, November 16, 2008

Misli – I deo

Misli iz raznih dela Borislava Pekića; priredila Ljiljana Pekić

O autocenzuri

Autocenzura je najopasnija i najteže izlečiva bolest umetnosti – njen rak. Ne uoči li se na vreme bolesno aktiviranje takve samokontrole, teško primetljivo uostalom, jer ona za sebe pruža uvek plemenitija izvinjenja od pravih, ne operiše li se pre nego što u metastazu pređe,

zdravo književno tkivo zarasta u masne i bolesne naslage kompromisa, alibija, izgovora i laži, koje više nikakva dijeta na uzvišenim načelima istinoljubivosti i čovekoljubivosti ne može povratiti u život.

O besmrtnosti

Žudnja za besmrtnošću, vezana za problem vremena, trajna je preokupacija čoveka, od mita do Hajdegera.

O braku

Svaki novi brak je kao novo književno delo, rutina pomaže ali nije presudna.

Zlatno runo.jpg
*****
Familija u kući - kamen o vratu.
*****
Brak nije aritmetička formula da bi funkcionisala besprekorno.
*****
Za dobar brak pamćenje je čak i škodljivo.

O budali

Razlika između pametnog čoveka i budale je u tome što prvi istu zabludu izražava na više načina, a budala sve zablude na jedan isti.

O celini

Deo uvek obuhvata celinu. Samo je tako moguć jedan monizam. Ono što empiričari nikad neće razumeti jeste da beskonačnost implicira u sebi svaku moguću konačnost. I da je svaka od tih konačnosti jedna latentna beskonačnost.

Limens je odrednica svega što postoji. Tako prestaje opasnost da beskraj ostane neobjašnjen samo zato što ne može biti efikasno zamišljen.
*****
Priznajem da su me uvek privlačile celine. To je zato što u nagonu za njima, vidim jednu sponu između uma i sveta.
*****
Smrt je takođe jedna celina. Ona je lepa zato što je harmonična i zato što iz te celine ne strše delovi ni u kom smislu.
*****
Moć celine nije u tome što vlada delovima od kojih je sastavljena, nego u tome što se podređuje kao deo - višim celinama.

Reš „sastavljena“ ne sme biti shvaćena u običnom smislu, naime u smislu slaganja tonova u orkestraciju, pri čemu uvek, pod uslovom da imamo rafiniran sluh, možemo otkriti sastavne delove jedne melodije.

Naprotiv ova reč ima biti shvaćena u smislu mešavine više boja koje ipak daju samo jednu novu.

O cinizmu

Postoje dva cinizma. Jedan potiče iz mržnje, drugi iz spoznaje. Cinizam iz mržnje unižava onoga ko ga koristi i vređa onoga kome je upućen. Cinizam iz spoznaje i jednog i drugog uči ograničenju naših istina. Prvi je zato prenosilac bolesti, a drugi donosilac leka.

O čežnji

Čovek od duha oseti ponekad čežnju da se spolji sa suncem koje pada u reku, ili sa kamenim vrhom koji je strašno usamljen. On želi da uđe kao ton u simfoniju koja ga ispunjava divljenjem. On želi da bude akord Betovenove „Apasionate“.

O časti

Superiorno odbacivanje časti kao neracionalnog osećanja je svojstvo kojim se ponosi jedan građanin. Poslovne obaveze ne podležu jemstvu časti nego interesa. Čast je jedna staromodna zabava dokonih plemića, koju zaposleni buržoa ne sme da ima, a koja je nestala sa kadrilima Ramoa i kratkim pantalonama aristokrata.

O čudu

Od čuda se ne zahteva da pomažu već da menjaju, a od onih najvećih ne da izopačuju sadašnjost već da razgrađujući je grade budućnost.
*****
Natprirodno ne postoji. Natprirodno je samo pojam za ono što se ne razume.
*****
Od čuda se ne ište da objašnjava nego da začuđuje.
*****
Živimo u vremenu čuda, u kome je sve i moguće i nemoguće, zavisi s koje strane nešto posmatrate. Čovek je živ ili mrtav, zavisno posmatrate li ga s ove ili one strane groba. Socijalizam je živ ili mrtav, zavisno živite li u njemu ili ne.

Ako živite, polazi li vam to za rukom dobro ili rđavo; ako ne živite, kako živite tamo gde ga nema. Vreme čuda obiluje čudnim savetima kako da se neugodna izbegnu, ugodna savrše. Neka se tiču politike od koje žive samo političari, a svi se mi drugi snalazimo.

No comments: