(D. deo Ovde)
3. maj 1955. (nastavak)
Dijalog o sudbini Evrope (nastavak iz Dnevnika C. deo)
Aristokrata: Pogreška nije u obliku ispovedanja, nego u njegovoj vrsti. Vreme pripada onome ko ga ima. Uostalom Evropa trpi od nedostatka hijerarhije, jer se snaga jedne rase ne ogleda u jednakosti njenih članova, nego u poštovanju prema onima koji je vode u slavu.
Zar niko ovde ne uviđa, da su, kako ih vi zovete robovlasnička i feudalna stoleća, pokraj svih mana, pri čemu ja nikako ne mislim na one koje vi pronalazite, ipak posedovale jednu moralnu težnju, koja je danas zamenjena jednom mizerabilnom trkom za užicima.
![D.Teniers-Apes](http://farm1.static.flickr.com/120/254383129_f781b4701b.jpg)
Građanin: Vaše gospodstvo samo kada se potrudi da obrati svoje pospane oči na nas dole, uviđa stvari koje su tačne.
Skeptik (meni): Ni sluge ni gospodari nikad ne zaboravljaju svoju prošlost. Zar nije naš građanin slatkorečiv kao kakav berberin koji uređuje periku plemenitaša?
Doktriner: Gle, biržoa je smetnuo s uma nešto – a šta ćemo sa revolucijom, koju ste podigli da bi svetu pokazali načela kojih se sada odričete? To jako miriše na fašizam ...
Ja: Ehej! Otkud vi znate za događaje koji se još nisu odigrali?
Hrišćanin (krsti se): Kažem ja da ovaj ima posla sa đavolima! Spalimo ga!
Pl. anarhist: Ili je vidovit što je svejedno, jer je na oba načina zaslužio da bude ubijen. Da se neće proglasiti Bogom?
Skeptik: Zašto da ne? Imali smo toliko bogova, da jedan više ili manje neće menjati stvar.
Doktriner: Vi mistificirate jednu sposobnost koja je naučna. Marks i Engels su ... ali vi naravno i ne znate ko su oni ...
Građanin: Babe roge kojima se plaše filosofska deca!
Ja: Gospodo! Gospodo! Ne zaboravite da je tek devetsto osamnaesta i da je ovo Kompijenjski vagon, i ne hitajte pred istorijom ...
Hrišćanin: Pred Bogom, hteli ste reći ...
Skeptik: Pred glupošću, možda.
Doktriner: Nazovite kako hoćete tiraniju koja dolazi. Njen amblem rečito govori za njene namere. Ona će nas najpre svezati kao pruće u fasciju, a onda će nam pokazati sekiru da nam dočara smisao svojih zakona.
Građanin: Ne znam o čemu sada govorite. Koješta! Ja sam se složio sa „poštovanjem“ Njegovog gospodstva pod uslovom da se ono iskazuje prema onima koji su izabrani. To poštovanje je spontano i poslušnost koja mu sledi ima opravdanje u dobrovoljnom izboru.
Ja sam potpuno slobodan da izaberem ličnost kojoj ću prepustiti jedan deo svoje slobode, da bi ona mogla da garantuje i zaštiti njen ostatak.
Evropa: Oprostite, vaša dijagnoza ostavlja na mene utisak kao da vi gasove u mom stomaku objašnjavate pogrešnim rasporedom mojih organa.
Aristokrat: Ne pogrešnim rasporedom, nego slabom korelacijom između njih. Ti se organi surevnjivo bore o prevlast nad vašim telom, pri čemu zaboravljaju da svaki poremećaj ravnoteže vodi bolesti.
To čini da dok vas pluća snabdevaju vazduhom, srce odbija da vam uputi krv. Vaša misao i ruka koja je stvorena da je ispunjuje ne sarađuje nego se međusobno uništavaju.
Nesolidarnost vaših organa obrazovala je pukotinu kroz koju vidim da vas napadaju čitave najezde bakterija a vaša je, međutim, otpornost prema infekciji oslabila do te mere da izvesni od vaših organa umesto da vas brane, sarađuju sa bakterijama na vašem uništenju. (F. deo Ovde)
No comments:
Post a Comment