Saturday, August 25, 2007

Ideje o politici – 2 deo

Neke ideje o politici iz raznih dela Borislava Pekića; izbor Ljiljane Pekić

Čovek se na izborima opredeljuje na osnovu svojih očekivanja. Očekivanja da nešto dobijete ne može biti zamenjeno uverenjem da ništa nećete izgubiti. Sigurnost da izgubiti nećete više vredi od rizika u kome, doduše, možete i dobiti ali možete i izgubiti.
*****
antonchristian_020_120Veli se da politika ne poznaje moral kao kategoriju s kojom bezuslovno računa u svom praktičnom delovanju. Priznajem da u tome ima istine. Ali ako ga ne poznaje društveni sistem što ga takva politika gradi, ako on nema svoje moralne osnove, svoja načela i svoje zakone na koje se svi možemo, s jednakim pravima, osloniti, on prestaje biti legitiman, čak i ako ostaje legalan.
*****
Najkobniji sistem mera, je onaj koji je od pripadnosti partiji učinio krunski uslov za sticanje bolje i povlašćene društvene pozicije. Sve javne fukcije, od važnosti za državu, u rukama su članova partije.

Predstavnička tela, zemaljske egzekutive, armija, policija, sudstvo, diplomatija, privreda, kulturne institucije, itd, samo su specijalizovani sektori partijskog života. Na taj način su iz društvenog delovanja isključeni mnogi kompetentni, sposobni, korisni i pošteni građani, nespremni da svoje političko uverenje žrtvuju karijeri.
*****
Lični je moral osnova svake opšte politike. Budimo ljudi, građani i Srbi, ali nikad ni jednu od tih osobina, urođenih ili stečenih, ne žrtvujmo drugoj. Ko počne sa žrtvovanjem svojih vrlina – završava sa žrtvovanjem tuđih života.
*****
Politika i Erotika su nerazlučne. Politika može uspešno da zameni erotiku, a erotika politiku. One su i u dubljem smislu komplementarne. Politički uspeh ima erotske ekvivalencije. Erotski neuspeh političke posledice.
*****
Ne menja čovek partiju nego partija čoveka. Da bi čovek menjao partiju, potrebno je da je vodi. (Da se boljševička partija promeni bilo je potrebno biti – Staljin.)
*****
Ako je politika, kao što mislim da jeste, umeće mogućeg, onda je to i svaka njena instrumentilizacija, pa i njena organizacija, legalna kao i ilegalna, i, saobrazno tome, svaki čin što joj u korist ide.
*****
Svaka boja na vlasti malo u praksi izbledi, pa i crvena. Suočene sa realnošću, radikalske ideje, tako sjajne u opoziciji, izbledeće podosta kad ih s vlasti valja primenjivati.
*****
Treba uvek gledati na program stranaka, a ne na ideje – u stvari, čak pre na ljude nego i na program, jer program uvek zavisi od ljudi, a ne ljudi od programa.
*****
Simeon Njegovan (iz “Zlatnog runa”) je nazivao radikale gladnom strankom, zato što su godinama proganjani i bili bez položaja, i zbog toga je znao da se oni, kad dođu na vlast moraju najpre nahraniti, i da će njihov radikalizam oslabiti s punim stomakom.
*****
Samoupravljanje je samo forma diktature jedne partije.
*****
Politika i hedonizam, zašto da ne? Ako ne umete biti srećni i zadovoljni svim onim što vam život pruža, ne vidim kako ćete sreću ikom drugom doneti, a to je, kada se sve sporedno odbaci, jedina misija političara. (Ako pod tim, razume se, podrazumevate širenje prostora za tuđu sreću, a ne naturanje ljudima svoje koncepcije sreće.) Svaki drugi put dovodi do tiranije.
*****
Doba u kojem živimo je doba apsolutne prevlasti politike nad svim drugim oblicima ispoljavanja ljudskog duha i volje. Ma koliko, inače, dramatičan, tehnički napredak je samo oruđe u borbi političkih ideja i političke realnosti.
*****
Koliko se daleko sme ići u borbi za istinu, za dobro, za pravdu, da li su u takvoj borbi dopuštena baš sva sredstva? Postoji jedna paralelna ideja. Mi manje-više uvek osuđujemo nasilje ne misleći da bismo se mogli naći u situaciji u kojoju bi nam se njegova primena učinila i prirodnom i nužnom. Nije dovoljno samo znati da se ljudsko meso ne sme jesti, pa da čovek nikad ne postane ljudožder.
*****
Što se tiče zabrana, verujem da one proističu iz tri motiva: osećanja nesposobnosti da se nekoj tezi na civilizovan, kritički i javni način suprotstavi; ubeđenja da, iako se takvom sposobnošću raspolaže, mase – ono što su bili ljudi – nisu shvatili gde je istina između dve koje se nude; nade da će se odlaganjem umanjiti dejstvo. Naravno da se to nikad ne dešava, dešava se upravo obrnuto. Ali kako je Haksli rekao: »jedino što od istorije uistinu učimo jeste da nas ona ničemu nije naučila«.
*****
Legalne političke manjine ne samo da nisu opasne po stabilitet civilizovane zajednice nego su neophodni za njen zdrav život, za vitalitet njene demokratije. Toliko ponegde važne da bi država propala pre bez svoje opozicije nego bez svoje vlade.
*****
Zahtevi imaju potrebu da se nastavljaju.
*****
Dugotrajna opozicija je pogodna za mudrost, ali je štetna za narav.
*****
Politika je javni moral. Moral je privatna politika.
*****
Politička istina je samo jedna izvodiva mogućnost.
*****
Doktrine danas imaju samo dekorativni karakter. Centralna vođstva doktrinernih stranaka odnose se prema svojoj ideologiji isto onako neobavezno i oportuno kao kardinali prema Učenju Svete Apolstolske Crkve. Ali sveden kod intelektualaca na ništicu, uticaj doktrina još uvek je jak kod primitivaca. Svuda gde religija ima nekog izgleda ima ga i politička doktrina.
*****
Praktičan zadatak: ideologiju treba svesti na krilatice, na dosetke koje se pamte.
*****
Neprijatelj se može smaći, njegova ideologija zaboraviti. Prava opasnost svakoj organizaciji preti od nihilizma.
*****
Ko uništava tradicije uništava naviku žrtvovanja – njega očekuje poraz.
*****
Nijednoj politici ne škodi umereni misticizam. Najefikasniji istorijski pokreti su ga gajili: hrišćanstvo, slobodni zidari, jakobinci, fašisti, komunisti.
*****
Utopije ne smeju da postanu javne. Narod mora imati stvarnost, a ne budućnost pomešanu sa misticizmom.

4 comments:

Anonymous said...

U petak mi se dogodilo nešto važno: Uštedela sam novac i kupila sam (najzad) ZLATNO RUNO!!! Mnogo mi se dopada elegantni povez knjige. Dostojan je sadržaja i njegovog pisca. Inače, ovi odlomci koje duže vreme čitam su sjajni.Svaka vam cast, gospodjo Pekić.Ne posustajte. Sjajni su i komentari nekih posetilaca, naročito komentar gospodina Petra.Svaka mu čast. valjalo bi što više čitalaca da piše komentare. Ako o nečijim knjigama treba stalno da se priča onda su to Pekić, Kiš i njima slični.

(published by Ljiljana Pekić) said...

Postovana gospodjo Stankovic,
Toliko se radujem da ste kupili Zlatno runo. To je vrhunac Pekicevog stvaranja i pruzice Vam veliko zadovoljstvo za dugo vremena. Moci cete da ga citate dugo i ne samo jednom, a to ce Vam se stostruko vratiti. Ja sam ga citala u toku niza godina nekoliko puta i svakog puta sam nalazila ponovo nove i nove detalje koji su me cesto nasmejali, nekada rastuzili ali uvek naterali na razmisljanje. Nema mnogo njih koji su ga procitali, tako da sam jednom u sali rekla da treba obrazovati klub onih koji su ga celog savladali.
Hvala Vam takodje na recima ohrabrenja, jer kada se na internetu pise, nikada covek ne zna ko su onih koji to citaju i kakav je utisak. Ja znam da nekada i po 100 njih poseti ovaj blog, ali to su samo cifre. Kontakt preko komentara vredi mnogo vise. Onda dobijam volju da nastavim.
Srdacno Vas pozdravlja
Ljiljana Pekic

Sale said...

Poštovana gospodjo Pekić,
Izuzetno sam zahvalan što nas u svom radu i neprestanom trudu i na ovaj način radujete neprocjenjivim rečenicama i idejama veličanstvenog gospodina Pekića, kojemu se u svim neprilikama, gužvi perspektiva i nazora, te iskrenim dilemama stalno krijepim i sa njegovim djelima konsultujem... Ogromno i nerazrušivo djelo njegovo, i Vaše na objavljivanju onoga što bi možda ostalo izuzeto iz edicija i pojedinačnih izdanja, čini me zadovoljnim. Moram Vam se pohvaliti da sam izuzetno srećan što sam, nakon mnogo pročitanih knjiga i riječi uopšte, našao i one, napisane od strane gospodina Pekića, koje me misaono, a potom i idejno opominju, vode i čine cjelovitijim i nadam se, boljim ljudskim bićem... Za mene je umijeće i silina duha Vašeg muža, ovaploćena nadasve knjigama, odavno već ne samo za "fioku", već i stvaralački presto neumoran motiv, nagrada, ali najveći izazov. Beskrajno hvala, sa najvećim poštovanjem i divljenjem Vas pozdravljam,
Saša

(published by Ljiljana Pekić) said...

Dragi Saša,
Veoma ste me dirnuli svojim komentarom. Slažem se sa Vama da Pekić svojim delima ne samo da postiče na razmišljanje nego i na jedan nenametljiv način vodi nas i upućuje na pravi put. Svaki njegov zapis ima takve bisere koji nam često olakšavaju život i usmeravaju nas. On bi sigurno uživao da pročita Vaš ovako lepo i iskreno napisan komentar. Veoma se radujem da kod njega nalazite ono što Vam je u datom trenutku neophodno, i to ne samo Vama nego i drugima, jer za svakog ima ponešto. On je tu i da nasmeje i da olakša život, ali i da uteši i da posavetuje. Meni je drago što još uvek mogu da ponudim čitaocima delove njegovog tako obimnog stvaralaštva.
Najsrdačniji pozdrav.