Thursday, January 23, 2014

Dnevnik Borislava Pekića 17. april 1955.

Život na ledu I, Službeni glasnik 2013, Copyright © Borislav Pekić 

ODLOMCI IZ DNEVNIKA BORISLAVA PEKIĆA 

17. april 1955.

Evo apsurda. (Tražite ga i množite i uvećavajte ga, jer u njemu je carstvo nebesko.) Ono što zna moja refleksija, za mene može da ostane trajno nepoznato, kao što moje neposredno znanje može da bude nedostupno mojoj refleksiji. Ja i moje saznanje toga ja izvor su prve egzistencijalne protivrečnosti. Ja to je biće, a meni pripada samo saznanje toga ja, dakle jedno sasvim drugo, inteligentno ja, koje se na biću odražava kao svetlosni krug na vodi.

Strašan sat: otkriti da ja nisam moje znanje o sebi, ni osećanje postojanja! A onda pitanje: šta krije moja egzistencija protivrečno meni do te mere, da ne znam o njoj ništa više nego što znam o drugom čoveku. Da o drugom čoveku znam više, jer ga barem vidim, a sebe samo pretpostavljam. Na šta mogu da se oslonim kad ne znam šta sam.

Kako da se branim od toga što se tako neposredno i verodostojno predstavlja kao Ja, da svako saznanje mora od njega započeti i njemu biti posvećeno, iako sam ja od sebe udaljen više nego što svemoćna mašta može da odvoji dva predmeta. Zadatak: nije u jedinstvu nego u prokopavanju jaza. Spas nije u veštačkoj harmoniji nego u histeriji unutrašnje kolizije. Kad je u duši najstrašniji pakao, to biće prevazilazi svoju egzistenciju! I nove protivrečnosti zamenjuju one koje su rešene.
 x
J. jedna od retkih kuća iza paravana. Građansko vojvođanski salon iz devetsto pete. Gospoda u večernjoj gali, dame u toaletama od moare svile, deca u čipkama, te liče Velaskezovim portretima efeminiziranih infanta.

Bidermajer sa pravolinijskim pauzama moderne, kanarinci kunjaju po kavezima od tankih posrebrenih žica, akvariji, staklene kugle sa mlečnoplavim odrazima, buhare tepisi, čipendel pisaći sto sa garniturom pravne literature ( ), konzole i gobleni, Pomorišac, Akademski portreti, električni frižider koji je u pedeset drugoj plaćen dvesto pedeset hiljada dinara, najlon kolica za bliznake – ( ).

Vojvođansko građansko društvo iz ere srpskog risorgimenta . Tropari i mađarske violine. Orhideje u vazama iz Sevra. Purpurni zastori sa zlatnim svetlosnim pervazom, (uzdržani) maniri i vicevi iz XIX stoleća. „Nisam Vas video u Sabornoj, dragi doktore?“ – „Zar ne znate da je došlo do neugodnih reči između episkopa Josifa i Njegove svetosti!“ – „Njihova privredna politika je prava napast!“ –

„Čuo sam da imate neprilika sa porezom?“ – „Pravo reći, meni se išlo u Beč jedino radi hirurga D.“ – „Ona nema šika.“ – „Od tih došljaka čovek ne može proći ulicom.“ – „Kad će izaći iz štampe –’Srbi – vojnici’, gospodine profesore?“ – „Ja ne verujem da će se održati duže od Velike Gospojine!“ – „Jeste li čitali Todorovićev odgovor. Taj ima smelosti“.

Udvaram se mladoj glumici koja se žali da propada u provinciji. (Njen muž je, uzgred, komunist.) Istovremeno primoran sam da slušam skraćenu istoriju Beograda koju mi priča jedan profesor univerziteta i pisac istorijskih rasprava o prečanskim Srbima. (Istorija. Lope de Vegau izdali smo Austrijancima. Marko Kraljević je bio notorni alkoholičar i kolaborant. Vitez Obilić je jedan nečasan heroj.

Svoj nacionalni kult mi podižemo na razbojničkom postupku jednog plemića koji je zloupotrebio gostoprimstvo da počini jedan, uostalom uzaludan kriminalni akt.) Industrijalac koji još uvek proizvodi sa specijalnim ovlašćenjem B. K. - sve što je izvan domašaja državne proizvodnje te mu godišnji porez iznosi 10,000 000 (!) dinara.

Dva mlada advokata, naša deca (izraz H. K.) koja čeznu za karijerom Moro Djaferija , zavodeći u međuvremenu gimnaziste. Vlasnici salona D. V. za estetsku hirurgiju, finansijski stručnjaci tek otpušteni sa robije. (J. bi bili dobra osnova za Golovane u opusu „Njegovan – Turjaški“.) Utvrdio sa profesorom D. P. gde mogu dobiti autentične podatke o Cincarima.
x
Psihološke, socijalne, ekonomske, etičke i filosofske komponente koje su u ciklusu pravne istorije čuvečanstva našle izraza te formirale običajne i pravne Krivične propise.
x
Projektujem opus o Njegovan-Turjaškima. Dnevnik o njima, koji po ugledu na Dnevnik kovača lažnog novca ilustruje problem Njegovaa, te predstavlja opitnu laboratoriju u kojoj se realnost proverava prema umetničkoj logici i odabiraju modeli za njegovu stilsku transpoziciju - ima već više stotina stranica. (Očekujem iz N. genealogiju koju sam radio u zatvoru 1950. godine i koja je bila zaplenjena od Uprave.)


S druge strane Dosije broj III posvećen autentičnim dokumentima kao i izvacima iz njih naročito u vezi Jub-a i Jadransko podunavske banke, kao i materijalom koji se odnosi na suđenje 1949., „deci Njegovan-Turjaških“ registrirano pod pov. broj 527-49 u Okružnom Sudu za Grad Beograd.

 Čitav bi opus obuhvatao pored nekoliko eseja, uglavnom monografije, novele, romane i drame o Njegovan-Turjaškima. U novelama i storijama koje sam nazvao Anali o Njegovan-Turjaškima pokušao bih da opišem izvesne velike sate u životu nekih članova ove kuće po metodi koju sam, upravo u okviru Anala upotrebio u Trijumfu Antonija Njegovana.

U monografijama pisanim na sažet i samo mestimice lirski obojen način istorijskih monografija Zweiga i André Mauroisa , obuhvatio bih biografije nekoliko izuzetno interesantnih Njegovan-Turjaka, (Ivan Njegovan, Georgije Golovan, Hristijan Turjaški, Jakov-Urlik Turjak, Evgenija i Teodora Njegovan, Hristina Georgija, etc.) Osim nekoliko romana po tipu Avantura pukovnika Emilijana Turjaškog,

S one strane zida, Dnevnik jednog konfidenta (koji inače spada u egzistencijalističku tetralogiju pored Blaženi život Davida Gnjide, Salupe i tornada, ON i JA i Ovde razapni šator svoj Davide) centralno mesto u opusu bi pripalo panorami Sudovi lončarski, Dosije pov. broj 527-49. Prvo se delo deli na tri trilogije.

Prva Njegovan-Turjaški (Hod kroz Aricisku šumu, Zlatna grana, Stražite, stražite, jer ja ću doći) bavi se tom moskopoljsko-grko-cincarskom porodicom kao i njihovim germansko-kranjskim i mađarsko-vojvođanskim rođacima Turjaškima i Golovanima za vreme njihovog zlatnog doba, po prilici od polovine XIX stoleća do pred I svetski rat.

Drugi deo (Neimar, Cvetni trg, Grobljanska ulica broj 61) obuhvata stagnaciju kuće i prve simptome propadanja sve do 1941 godine pod zajedničkim naslovom Cveće za mrtve. Treći pod naslovom Ostrvljani (Arhipelag: Njegovan, Okean, Prognanici sa Ostrva) opisao bih njihov definitivan slom u ratu, revoluciji i emigraciji sve do 1948. godine.

Ova bi dakle hronika zahvatala vreme vreme između dve revolucije, one od 1848. i one od 1948. godine. U drugom delu opusa, koji bi tretirao sudbinu naše generacije koja se direktno i nepogrešivo nadovezuje na sudbinu Njegovana, a pod naslovom Dosije pov. broj 527-49 (Obdelavaj vrt svoj anđele, Staklena bašta, Gljive i gnojiva) dao bih stilizovanu biografiju Njegovanovskog poroda koji pokušava da obnovi, naravno uzalud, napadačku violenciju i pustolovne poduhvate svojih predaka, te završava na optuženičkoj klupi države, a možda i istorije.

Osim toga ovom bi opusu posvetio nekoliko drama koje su delom već napisane, a delom tek zamišljene ili samo komponovane: Knjiga sa jednim pečatom, Ključevi od noći, Maksimilijan Njegovan, Čovek u ljudskom obliku, Teodora (iz dramskog ciklusa Njegovan-Turjaški), Reakcionari, Na belom kamenu, Bastion Kraljice Natalije 7 (iz ciklusa Reakcionari), Svetkovina, Slučaj Emigranta Ulisa Njegovana (iz ciklusa Beograd 53), Obucite se u haljine bele i sačekajte, Uljez u svetlost (iz ciklusa Plime i oseke).

No comments: