Saturday, June 07, 2008

O TIRANIJI

Neke misli o tiraniji iz raznih dela Borislava Pekića ; izbor Ljiljane Pekić

Tiranija nije sredstvo da se stvori nešto izvan ili posle nje. Ona svojim sprovođenjem već označava krajnji cilj do koga jedno despotsko društvo može da dopre. Tiranija kao sredstvo nužno uspostavlja tiraniju kao cilj. Tiranija kao privremeno sredstvo za postizavanje slobode, postaje trajan cilj društva.
*****
Tiranija se ne utemeljuje jedino srećnim susretom nečije žudnje za moć i pogodne prilike da se ona ugrabi, nego se uzrocima pridružuje i rašireno ubeđenje (ili uobraženje) da je neophodna, da je samo u njoj spasenje.

Za takvo ubeđenje (uobraženje) pogodno tle pruža svaka kriza, naročito ako joj se ne protivi jaka tradicija suprotnog smera. Pojačanje terora ide s krizom. Taj je teror po intenzitetu i razlozima sličan onom s kojim apsolutizam vladavinu počinje. Početni je utemeljuje. Završni ima za cilj da je odbrani. I zato nagoveštava njen kraj. (Ponekad, nažalost, ne uvek.)
*****
U “Duhu zakona” Montesquieu je strah i strepnju uzeo kao obeležje despotije. Dodaćemo im i neizvesnost, iz kojeg strah i strepnja dobijaju svoju zemaljsku hranu. Slobodu ne odlaže terror. Uvek je odlaže strah od terora.
*****
Vladavina terora, da bi uopšte opstala, mora biti zasnovana na saradnji građana. Kako se ona dobrovoljno ne može obezbediti, vlast se služi silom (ucenom) ili mitom (povlasticama)
*****
Primeran građanin jedne despotije nije onaj koji se savesno pridržava njenih i najbesmislenijih zakona i načela ponašanja, nego ko je od pomoći vlastima i njihovoj promociji. Pasivna lojalnost nije dovoljna. “Građanska ravnodušnost” je – još za jakobince bila – krivično delo. Zahteva se aktivna saradnja. Prodaja duše đavolu in extenso.
*****
A. Ramos-Stanley Kubrick

U kojoj meri strah menja ličnost i zašto tiranije uspevaju? Njihov krunski trijumf nije u sistematskom širenju straha nego u razrađenoj metodologiji masovnog korišćenja njegovih sekundarnih psiholoških posledica.

Kada se stvori stalan izvor straha, njegov divovski projektor, iz kojeg na sve strane radijalno zrače impulsi panike, primarne se posledice u samom strahu već iscrpljuju. Sekundarne traju i kada neposredan povod zebnjama iščezne.

Te sekundarne posledice se, preko unutrašnjeg duševnog metabolizma, kada su nevolje posredi i inače sklonog hiperbolama, preobražavanju, s jedne strane, u nove izvore straha, s druge, u međusobno nepoverenje, nepostojanost, egotizam i bezobzirnost.

Strah više ne dočekujemo nenaoružani i pasivni. Mi se sada s njim borimo. Ali kako? Preventivnom odbranom putem dokazivanja lojalnosti vlastima koje nas tim strahom ugrožavaju. Postajemo njeni aktivni saučesnici, participacijama.

Tiranija se održava koncentrično šireći impulse straha, od uplašenog vođe sve do nas, prestravljenih građana. Užasavajući se tiranije, mi i ne osećamo kako smo tiranima postali. A to je njen najviši trujumf i naš najdublji pad.
*****
Iščežavanje socijalnih manira, građanske društvene uglađenosti, konvencija u ponašanju zapaža se i u tiranijama. Posle 1944. nije iz oslovljanja nestala samo “buržoaska” titular gospodina i gospođe. Zajedno s njom nestali su svi oblici javne učtivosti, pa i konvencionalne ljubaznosti, koja je, ma kako formalna, život činila ugodnijim.
*****
U prosvećenom dobu glavna se bitka tiranija vodi protiv vlastitog naroda, pa tek potom protiv svih drugih neprijatelja.

2 comments:

Unknown said...

U jednoj od njegovih prica o Herrn Keuneru, Brecht nemilosrdno zastupa platonsku sustinu etickog nasilja:

-'Sta radite', upitan je Herr K.,'kada volite nekog coveka?'
-'Napravim plan o njemu' rece Herr K., 'i pobrinem se da mu postane slican.'
-'Ko? Plan?'
-'Ne', rece Herr K., 'covek.'

Ovakvo jedno radikalno drzanje danas je nuznije nego ikada do sada - danas, u nasem vremenu preterane osecajnosti za 'uznemiravanje' od strane Drugog, kada svaki eticki pritisak biva pojmljen kao lazno popriste od moci polazeceg nasilja. Ovaj "tolerantni" stav slabo uvidja da se danasnja moc (politicke strukture moci, dakle) ne oslanja u prvom redu na cenzuru, vec na raspojasani permisivitet.

the times, they are changing - rapidly.

divim se vasoj ustrajnosti, Ljiljana.
nastavite, molim vas, da nas iz dana u dan usrecujete plodovima iz baste vaseg pocivsheg zivotnog saputnika , jednog od najvecih srpskih mislilaca, a mi cemo da pazimo na leje.
stay strong!

(published by Ljiljana Pekić) said...

Postovani gospodine I Kant,
Trudim se da svakog dana nesto stavim na blog. Dok me snaga i zdravlje budu sluzili i dalje cu nastavit. Podrska citala mi daje za to jos dodatnu snagu i energiju, a meni cini zadovoljstvo.
Hvala Vam na paznji i cuvanju leja.
Srdacno Vas pozdravljam.