Saturday, September 08, 2007

„Novi Jerusalim“ – 2. deo

Neke ideje iz gotske hronike Borislava Pekića „Novi Jerusalim“ (Beograd, Nolit, 1988); izbor Ljiljane Pekić.

LifeNiko više ne smatra da je prirodno da se u svojoj zemlji živi. Svi veruju da je svuda lepše nego u njoj. Misle tako i rodoljubi, i oni koji se takvima, po sopstvenom izboru, ne slove.
*****
Ima prijateljstava koja se gube prirodnim izumiranjem spona, proticanjem vremena, ali ona pripadaju kasnijem životu, onom izvan Geta mladosti, i sva, već i po poreklu, su na bednu kratkotrajnost osuđena, zasnovana nejčešće na prolaznoj zajednici interesa ili privremenim okolnostima. Nijedno nije iz doba kada interesi nisu postojali, ili ako jesu, nisu birali prijatelje.
*****
Ima ljudi čije tragove sledimo kao umetnička dela. Njihove stope nisu u život utisnute, one su izvajane kao što se vajaju kipovi. Ne možemo misliti da su mogle biti drukčije, drugog oblika, niti u drugom pravcu okrenute. I oblik i smer određen je njihovom idejom. Ona su bića Metala. Metal je njihov Element. Njihova priroda i sudbina.
*****
Postoje brojne semantičke teškoće koje su neizbežne kad pojmovima jednog jezika iz određenog mu uzrasta, valja objasniti pojmovima drugog, u nekom od njegovih razvojnih doba, sasvim oprečnog, koji se, povrh svega, još i ne shvataju, jer im u sadašnjem svetu ništa ne odgovara, ni u stvarnosti, ni u sećanju.
*****
Krucijalni problem našeg čovečanstva je usklađivanje opšteg prava na sreću s opštim pravom na pravdu.
*****
Genetička memorija vrste nastanjena je uspomenama na okrutnosti i bezumnosti prirode zemljotresima kojima je drobila ljude, vulkanskim erupcijama na kojima ih je pržila, sušama kojima ih je morila, pošastima kojima ih je trovala, poplavama kojima ih je davila, toliko da prava povest svakog naroda ne počinje od njegovog stvaranja, već uvek od prvog mitskog potopa što ga ne uništio.
*****
Sva je priroda u izvornom obliku postojanja bila je uvek samodovoljna, što podrazumeva ravnodušnost, pa i averziju prema svim drugim, naročito umetnim oblicima postojanja, u kojima se ispoljava inteligentna ljudska intervencija, jedina primerena njegovoj sudbini.
*****
Priroda se ne može ni sa čim porediti. Priroda je oduvek zavisila samo od sebe, ne poznajući za svoje proizvode nikakve standarde, uzore i pravila koja, na bazi takmičenja i usporedbe, veštačkim ljudskim tvorevinama obezbeđuje svrsishodnost, harmoniju i lepotu. U njoh vladaju Otac Hronos (slučaj) i Majka Geja (haos), roditelji okrutne ravnodušnosti događanja.
*****
Civilizaciju definiše pre svega njen odnos prema duhovnim vrednostima, mesto koje one zauzimaju u opštoj skali ljudskih ciljeva, ali i priroda tih vrednosti. U protivnom bi se ljudožderstvo moralo uzeti za uzor vrlo visoke i napredne duhovne kulture, jer, u većini poznatijih masovnih primera, kod kanibalskih plemena Dajaka sa Bornea, ne primer, nije posledica ni izopačenih nagona ni akutne gladi, već plemenite težnje da se jedenjem tuđih glava vlastita učini vrednijom.
*****
Naš je odnos ambivalentan. Mi ne osporavamo važnost duhovnog života za razvoj balansirane humane zajednice, ali smo zbog bića naše ekskluzivno materijalističke civilizacije nesposobni da ga obezbedimo u meri u kojoj bi on ikakvu uravnotežujuću funkciju obavljao. Naš je život u potpunosti orijentisan materijalnom, iz njega crpe nadahnuća, u njemu traži podsticaje i nalazi svoje primarne ciljeve. Materijalno je od uslova postalo razlog životu. Pri čemu je i taj uslov, od nečeg takođe uslovnog, bezuslovan postao.
*****
Govor je oduvek bio sredstvo za postizanje kompromisa u pogledu stvarnosti. Ukoliko se stvarnosti više razlikuju, zahtevaju i više reči da se međusobno objasne i nagode. Savremeni čovek u pom pogledu podseća na ludaka. Svaki ima svoju ekskluzivnu stvarnost i govor nam služi da se oko neke opšte, zajedničke istine sa sugrađanima dogovorimo, pa i da je ponekad menjamo. (Mi to moramo, mi znamo da ona nije idealna.)
*****
Idealna stvarnost se ne menja. Ona može postati još idealnija, naravno, ali samo u pojmovima već postojeće idealnosti, u modulu njene večne formule.
*****
Bez obzira na retoriku, revolucije se vrše zbog preraspodele dobara, u koje, razume se, spada i moć. Moć se onda koristi za njihovo sabiranje. U krajnjoj je liniji posedovanje cilj svakog društvenog prevrata.
*****
U našem svetu rad se po pravilu obavlja s naporom i uvek ima smisao, neku unapred definisanu svrhu. Svrha može biti pogrešna, izvedena iz zablude, a proizvodi se rada pokazati nekorisnim, ili ispravna a nepostignuta, s proizvodima koji su nesavršeni, no svrha u svakom slučaju mora postojati. Radio, inače, ne bi niko.
*****
Porodica je najefikasniji poznati oblik preovladavanja korozivnog osećanja usamljenosti a biološka reprodukcija, kao čin ličnog produžetka, maskiran nagonom za produžetkom vrste, najlakši oblik nadoknade cilja koji se inače nema.
*****
Za naš svet prinude zakoni su, čak iako se ne poštuju, poslednja brana varvarstva.
****
Moral je u načelu voljna ravnoteža refleksima nagona za održanjem. On je veštački otpor prirodnoj nehumanoj gravitacionoj sili opstanka. On je od tog nagona iznuđen, po cenu znatnih žrtava u oblasti lične sigurnosti i prosperiteta. Njemu se protivi kako taj nagon tako i opšta, nemilosrna borba za opstanak što podjednako definiše i biološku evoluciju i humanu istoriju. Živimo u svetu u kome na bilione biliona živih bića, od najsitnije bakterije i insekta, preko čoveka i majmuna, do džinovske sekvoje vode očajničku bitku za opstanak.
*****
Ako je logika ispravna, mora biti ispravna i misao.
*****
Civilizaciju, pre svega, odlikuje naročita logika koja je odvaja od svake druge. Otkriti njenu logiku znači razumeti civilizaciju. Ali, ta logika za novo polje stvarnosti što ga obrazuje mora pronaći i novi jezik kojim će je izraziti.
*****
Budućnost jednog sveta zavisi od njegove sposobnosti da bude shvaćen.
*****
Nauka, srećom, nije uvek samo beskonačan, pipav laboratorijski rad. Ponekad, retko doduše, događaju se otkrovenja, slična proročkim, gde blistava ideja nepoznatog porekla u jednom mahu osvetli sva tamna mesta nekog problema, otporna dotada prema svakoj indukciji.
*****
Mi zemlju iscrpljujemo (prirodne izvore, sirovine, rude, šumsko blago) vadeći iz nje sve što se pokrenuti može, sve što se od nje može odvojiti, s jednim ograničenjem da joj ne poremetimo gravitaciju. Maroderstvo zovemo eksploatacijom, čime i sami priznajemo kriminalnu suštinu ove privredne procedure.
*****
Mi našu potrebu za materijalnim bogatstvom, onim što mi zovemo blagostanjem, na njegovo osiguranje toliko vremena trošimo, da nam ništa ne preostaje za uživanje u njemu.
*****
Nauka je u prvom redu – metod. Od njega sve zavisi. Metod je sinonim za logiku. Logika je sadržina metode, metod oruđe logike.
*****
Rad je ropski samo ako robuje nekoj svrsi. Kad nje nema, on se više kao ropstvo neće ni osećati.
*****
Prosto je neverovatno kako su uzastopne humane civilizacije, još od Akada, Sumera i Egipćana, poput gladnog slepca kraj pune činije, prolazile pored prostački jednostavne činjenice da rad smisla može imati jedino ako ga u sebi ostvaruje, ako ništa van sebe ne proizvodi, a u sebi ga ostvarivati može jedino ako je besmislen, ako ništa ne proizvodi.

No comments: