Wednesday, July 14, 2021

Sabrana pisma iz tuđine 24 deo

 

Sabrana pisma iz tuđine 24 deo, Laguna, Copyright © Borislav Pekić

BRI­GA­DIR STON­AM, PRO­IZ­VOĐAČ JELKI I ŠEST PARADOKSA

Pri­čam dve priče u nadi da će se ne­gde sre­sti i pro­iz­ve­sti treću.

Od­mah po­sle po­čet­ka rata, go­di­ne 1939, stručnjak BBC-a za bašto­van­stvo u jed­noj je od svo­jih emi­si­ja za­o­bišao skript. Ume­sto da go­vo­ri o sa­la­ti, završio je pre­da­van­je sa ka­ran­fi­li­ma i tako uzdrmao te­mel­je do tada ne­pri­ko­sno­ve­ne in­sti­tu­ci­je bri­tanskog ra­di­ja. Ka­ran­fi­li su, re­kao je g. Midlton, te­ški za ga­jen­je jer zah­te­va­ju mno­go kreča. “Ali, ve­se­li­te se!“ us­klik­nu­o ­je. „Kako nam ide, imaćemo ga do­vol­jno!“ Sa­vet bi bio be­za­zlen da se obil­je kreča ne do­bi­ja samo iz ruševi­na i da prvi ta­las nemačkog bom­bar­do­van­ja upra­vo nije počeo, odga­ji­vačima ka­ran­fi­la obećava­jući ve­li­ku budućnost. Iako je hu­mor g. Midl­to­na bio u naj­bol­joj en­gle­skoj tradici­ji fućkan­ja na stvar­nost, nije bio do­bro prim­ljen. G. Mid­l­ton, na­rav­no, nije bio pe­to­ko­lo­naš, ali je neko dru­gi u BBC-u mo­gao biti. Da do toga ne dođe, da se „ka­ran­fil­ska afe­ra“ ne po­no­vi, od­go­vo­rnost je pre­u­zeo MI5, en­gle­ska kontraoba­veštaj­na siužba, i tako do­la­zi­mo do druge, sa­vre­me­ne priče.

Sva­ki je­zik ima reči s više zna­čen­ja. En­gle­ski možda i više nego dru­gi. Ali do 1985. značen­je ­jed­ne bi­lo ­je iz­ve­sno. Christ­mas tre­e­ je bilo božićno drv­ce i niš­ta više. Ono koje Eng­le­zi kite, postavlja­ju u pro­zo­re i čiji gi­gant­ski sim­bol, dar za­hval­ne Nor­ve­ške – ne zna se zašto, za oslo­bođenje od Ne­ma­ca ili za ­ka­šnjen­je da uđu u Nor­vešku pre njih – sva­ke zime kra­si Tra­fal­gar Skv­e­r. Od 1985, međutim, jel­ka označava i šifru, ko­jom MI5, na čelu s bri­ga­di­rom Ston­a­mom iz sobe 105, obe­ležava dosijee sum­nji­vih službe­ni­ka bri­tan­skog ra­di­ja. Ot­kri­lo se, na­i­me, u go­di­ni mršavih kra­va za BBC, da od­go­vo­rne lično­sti ove ne­za­vi­sne usta­no­ve, još od 1937, pre, da­kle, i „ka­ran­fil­ske afe­re“, pro­la­ze kroz rend­gen kon­tra­o­ba­vještaj­ne službe i, tek ako­ je sli­ka pa­tri­ot­ska i bez bo­le­snih mrl­ja sum­nji­vih simpatija i pri­pad­no­sti, do­bi­ja­ju službu. Iz­net je slučaj osmo­ro oso­ba ne­u­po­sle­nih za­hval­ju­jući interven­ci­ji MI5-a. Mera do­ne­ta za slučaj rata i pri­men­ji­va­na to­kom rata, nadžive­la je svoj cilj i sa svim mogućim ne­prav­da­ma, zlo­u­po­tre­ba­ma, za­bludama i gre­š­ka­ma, živi i da­nas.

Službe­ni­ci BBC-a su pro­te­sto­va­li, ono ne­ko­li­ko ve­či­tih lica bri­tan­ske jav­no­sti ušlo u de­ba­tu, a opo­zi­ci­ja je iz sve sna­ge du­nu­la u mo­ra­li­za­tor­sku tru­bu. No, ako pogođeni službe­ni­ci, po­go­to­vu oni što, bla­go­da­reći bri­ga­di­ru Ston­a­mu, to nisu, ima­ju pra­vo na ljut­nju što se nji­ho­vo ro­do­lju­blje proverava na tako uvre­dljiv a često i ne­ha­tan način, la­bu­ri­stička je hi­ste­ri­ja pri­lično ne­o­prav­da­na. Postu­pak na­zvan ve­ting (u pre­vo­du – pre­gle­da­ti, ali i lečiti, pa i ope­ri­sa­ti) spro­vođen je i u pe­ri­o­du njiho­vog man­da­ta a da se niko nije se­tio da ga ob­u­sta­vi. To je prvi od šest pa­ra­dok­sa si­tu­a­ci­je.

Dru­gi je du­blji. Kon­tro­lu nad službe­ni­ci­ma BBC-a tre­ba da vrši služba ko­ja ­je iz bri­tan­ske više kla­se re­gru­to­va­la naj­više so­vjet­skih špi­ju­na, pa se čovek pita da li bi bez­bed­nost na­ci­je bila zaštićeni­ja kad bi BBC kon­tro­li­sao MI5, a ne ob­rnu­to.

Treći je pa­ra­doks u tvrd­nji da ve­ting ne uključuje veto. MI5 ne odlučuje, samo sa­ve­tu­je. Ali ko, za­bo­ga, ima kuraži da za­posli oso­bu u koju vaša me­ri­tor­na i po de­fi­ni­ci­ji oba­veštaj­na služba nema pove­ren­ja?

Dru­go­ je pi­tan­je i četvr­ti pa­ra­doks za­što se nema po­ve­ren­ja. Zato što po­sto­je ozbiljni raz­lo­zi ili što ste član ne­kog do­bro­tvor­nog udruženja u kome sedi i Ki­nez čiji je brat bašto­van u Pe­kin­gu?

Peti pa­ra­doks vi­dim u čin­je­ni­ci da je mi­ni­star unu­trašnjih po­slo­va, po službe­noj dužno­sti, istovre­me­no zaštit­nik in­te­gri­te­ta BBC-a i šef MI5-a. S jed­ne stra­ne tre­ba da bra­ni BBC od MI5-a, s dru­ge MI5 od BBC-a.

Šesti ­je u sta­vu BBC-a. Ge­ne­ral­ni se­kre­tar ra­di­ja g. Mil­ne iz­jav­lju­je da će se veting na­sta­vi­ti u slučaje­vi­ma u ko­ji­ma službe­ni­ci BBC-a do­la­ze u do­dir s po­ver­lji­vim ma­te­ri­ja­lom, i to samo me­sec dana pošto je ener­gično bra­nio ne­za­vi­snost istog BBC-a u afe­ri s emi­si­jom po­svećenom Se­ver­noj Irskoj, o ko­joj smo go­vo­ri­li u pro­šlom ko­men­ta­ru.

Da smo na Kon­ti­nen­tu, po­sto­jao bi i sed­mi pa­ra­doks, ali ovde ga nema. Tiče se po­sle­di­ca čita­ve ha­la­bu­ke. Njih takođe nema. Ništa se nije prome­ni­lo. Ve­ting se na­stav­lja. Bri­ga­dir Ston­am je i dal­je u sobi 105. Obo­ga­ti­lo se samo značenje reči „jel­ka“, a po­ma­lo i iz­gled zgra­de ra­di­ja. Pro­la­zeći nje­nim Mi­no­ta­u­ro­vim hod­ni­ci­ma, na vra­ti­ma kance­la­rija opažate jelke od kar­to­na, sve­dočan­stva en­gleskog hu­mo­ra i ute­šne čin­je­ni­ce da krečni duh g. Mid­l­to­na nije iz­u­mro. A što se na­dam da bi se na Kontinen­tu, po­sle ova­kvog ot­krića, ipak nešto iz­me­ni­lo, i što to pa­ra­dok­som na­zi­vam, za­to­ je što pobe­du ra­zu­ma i prav­de ne vi­dim kao nešto logično i pri­rod­no, već kao nešto što se događa mimo svakog pra­vi­la, pro­sto kao – pa­ra­doks.

Ka­kvo je mi­sljen­je moje i Živo­ra­do­vo u ce­loj stva­ri? Mo­ra­mo li čita­vog živo­ta da se držimo samo utvrđenog skrip­ta, onog što nam ga sa­stav­lja Moć i koji lju­bo­mor­no nad­gle­da neki bri­ga­dir iz sobe 105, ili po­vre­me­no, pa i u ne­vre­me, možemo go­vo­ri­ti o – kreču i ka­ran­fi­li­ma?

Možda prvi put mi se slažemo. Mi mi­sli­mo da u lju­de val­ja ima­ti po­ve­ren­ja sve dok ne dokažu da ga ne za­služuju (kada je obično ka­sno da im se us­kra­ti).

Samo kako to iz­ve­sti kad, već na prvi po­gled, ja ne­mam po­ve­ren­ja u Živo­ra­da. A on ga još man­je ima u mene.

 

No comments: