Copyright © 2014 Službeni glasnik, Copyright © 1991 Borislav Pekić
Četvrtak, 10. novembar 1983. godine.
Umetnost je tanatologija.
Premise za odgovor na Bratićevo 8. pitanje koje glasi:
„Vi ste pisac koji ume da komediju, ironiju, usmeri onom što jeste kao tema suštine umetnosti, ka smrti. Zbilja, mislite li da umetnost ima neke šanse da učini pomak u toj temi?“
Odgovor. Ja ne opisujem život, ja o njemu u književnim slikama razmišljam. (Sukcesivni sudovi takvih razmišljanja su moji romani. Na njima bi se slobodno moglo staviti upozorenje – svaka sličnost sa životom je slučajna.)
Svako razmišljanje o smrti je napor da se ona savlada: razumevanjem, mirenjem, odbacivanjem, preinačavanjem, ili ako čovek ume o njoj da ne misli – zaboravljanjem. Ako je umetnost tanatologija – nauka o smrti, odnosno svim načinima na koje umirete, onda je smeh u njoj razumevanje, mirenje, odbacivanje, prejednačenje smrti, jedino ne može biti njeno zaboravljanje.
![Magician](https://c2.staticflickr.com/4/3354/3344791256_5756409051_z.jpg?zz=1)
Primedba. Ovde bi trebalo na neki način ponešto osloboditi ovaj odgovor tog tragičnog tona, upravo zbog toga što ja smrt ne smatram tragičnom. To znači učiniti jasnima šanse koje u smrti vidim.
No comments:
Post a Comment