Friday, May 06, 2016

Godine koje su pojeli skakavci III tom –CLXXVI deo

Godine koje su pojeli skakavci III tom –CLXXVI deo 

Copyright © 2013 ovog izdanja LAGUNA, Copyright © 1991 Borislav Pekić 

Uspomene iz zatvora ili antropopeja (1948-1954) 
Robija ili vreme izopačenja 

Uništenje libida, izostajanje menstruacije kod žena, erekcije kod muškaraca, upadljivo među tim posledicama, nije posledica jedino slabe hrane i kljukanja preparatima bromata s njom pomešanih, već i nagle promene sredine i degradirajućih uslova za život. Ove su somatske promene u logoru trajnije nego na robiji, srazmerno težim okolnostima, a naročito stalnoj smrtnoj opasnosti u kojoj se logoraši nalaze, a koju mirnodopski robijaši ne poznaju. Do izvesne mere su je upoznali jedino golootočani, pa su ti psihosomatski simptomi u njih sličniji bivšim nemačkim logorašima nego bivšim mitrovčanima. Robijaši se od stresa relativno brzo oporavljaju. Muškarcima se vraća erekcija, a ženama menstruacija, na šta logoraši mogu računati tek dosta dugo posle oslobođenja. Oni u logoru nikad neće maštati o ženi kao predmetu seksualnih želja – samo o ženi kao majci ili supruzi – a imaginacija će im skoro u potpunosti biti posvećena hrani i izbegavanju smrtonosnih selekcija. Prljavi razgovori na temu žene u logoru nisu poznati, dok na robiji uzimaju najveći deo zatvoreničke konverzacije. Pokušaj da se ovo objasni razlikom u socijalnom sastavu između regularne tamnice, nastanjene pretežno kriminalcima, i logora, sa normalnim i nevinim građanima, nije dovoljan, jer se i na robiji bivši građani bez oklevanja upuštaju u teme kojih bi se na slobodi stideli.

Ali najveća sličnost između ove dve kategorije utamničenih ljudi zapaža se u emotivnoj sferi, u osećajnoj otupelosti, tzv. afektivnoj anesteziji, premda je ona u logoru znatno veća nego u običnom zatvoru („kontakt s drugima je izgubljen u afektivnoj anesteziji, zajedno s intimitetom života, prijateljstvom, moralnošću i respektom spram smrti i mrtvima”),( E. Minkowski u Danish Medical Bulletin, mart–april 1970, tom 17, str. 76.) čemu valja dodati i potpuno iščezavanje socijalnih manira.

Iščezavanje socijalnih manira, građanske društvene uglađenosti, konvencija u ponašanju, zapaža se i u tiranijama, pa ih to još više morfološki približava zatvorima. Posle 1944. nije iz oslovljavanja nestala samo „buržoaska” titula gospodina i gospođe. Zajedno s njom nestali su svi oblici javne učtivosti, pa i konvencionalne ljubaznosti, koja je, ma kako formalna, život činila ugodnijim. Zapamtimo ovo kada budemo razmatrali zatvorske aspekte slobode. king_solomons_wisdom
Ponekad nas, kada čitamo ispovesti iz logora, ili gledamo dobro pogođene, na dokumentu zasnovane filmove iz života u žicama, zapanji odsustvo afekta, prirodnog sentimenta, pa često i ljudskog saučešća. O poštovanju mrtvih i odnosu prema njihovim zemnim ostacima ni govoriti ne treba. U masovnoj smrti mesta za obzir prema pojedinačnoj nema. Zar nismo, uostalom, i na slobodi, u sređenom i uređenom građanskom životu, među utvrđenim konvencijama ponašanja, u koje, razume se, spada i saosećanje, ako nas na njega već vlastito srce ne tera, zar nismo zapazili da je poštovanje hirurga prema ljudskom telu minimalno, grobara i prislužnika mrtvačnice spram leša nikakvo, a advokata prema ispovestima svojih klijenata često potpuno lažno.

Još jedan pojam može biti preuzet iz logorologije, nove nauke o koncentracionim logorima, na koju nas je prinudio prosvećeni XX vek. To je KZ sindrom, zbir psihosomatskih simptoma što još dugo nakon oslobođenja karakterišu bivše logoraše i ometaju njihovu resocijalizaciju. I bivše robijaše, takođe, premda u malo manjoj meri, opet saobrazno prirodi razlike između koncentracionog logora i mirnodopske tamnice. Posle oslobođenja i kod jednih i kod drugih nastaje period euforije, preterane aktivnosti, preduzimljivosti i angažmana, kao da se želi nadoknaditi izgubljeno vreme, kao da se razume kako je njegov gubitak bio najveća kazna. Postepeno, međutim, javljaju se razni alarmantni znaci KZ sidroma.

No comments: