Friday, July 18, 2008

O socijalizmu I deo

O socijalizmu I deo; iz raznih dela Borislava Pekića; priredila Ljiljana Pekić.

U problemu: moral – politika, cilj – sredstvo, leži osnovna razlika između svih „ortodoksnih“ i svih „oportunista“ u svim socijalno-političkim pokretima kroz istoriju.
*****
Posle drugog rata socijalizam je najpre zahtevao da gazde budu debele, a radnici usukani, sad se traži da bivše gazde budu usukane, a bivši radnici debeli ... i opet, jao piscu, koji bi se usudio da napravi simpatičnim ijedno lice, koje je na društvenim lestvicama stojalo pre rata više od musavog referenta.

Svi ostali su bili neizbežno, korumpirani, nelojalni, grabljivi i nemoralni, a ako nisu – onda su morali biti penzionisani invalidi u očajanju. Krupni uvek gaze sitne, veliki zloupotrebljavaju male, moćni uvek gnjave nemoćne. Oni koji imaju, nužno su zli.

Dobri su uvek oni koji nemaju. Pametni su jednovremeno obavezno i pokvareni kao da za pamet treba neko dobro izvinjenje. Glupi su, naravno, svi čisti kao device. Premda je u životu dovoljno slabih, koji su zli, i siromašnih pokvarenih glupaka.
*****
R. Lichtenstein-Noise
Iz činjenice da je jedno načelo rđavo ne sledi nužno da njemu suprotno nije. Iz fakta da je dan svetla ne proizilazi da noć obavezno mora biti mračna. Postoje naime i polarne ... Eventualne prednosti socijalizma mogu se izvlačiti jedino iz njega samog.
*****
Socijalizam je naličje kapitalizma. Kapitalizam i socijalizam su rezultat jedne iste duhovne zablude i greške u istorijskom kretanju, pa se socijalizam ne suprostavlja kapitalizmu, nego ga razvija sve do njegove najdublje i najradikalnije faze, vlasti apsolutne, despotske vlasti materije nad čovekovim duhom.
*****
Socijalizam je izdanak kapitalizma večno vezan za njegova ograničenja, time što pokušava da na drugi način postigne njegove ideale, i to ideale jednog materijalnog blaženstva na zemlji.
*****
Socijalizam počinje da liči na bolest sa atipičnim simptomima. Simptomi su ponekad drukčiji i lakši, ali je, ne zavaravajmo se, bolest ista i još uvek jednako smrtonosna za ljudske slobode.
*****
Demokratski socijalizam mora podrazumevati i pravo otpora socijalizmu, inače se ne može definisati kao demokratski. Demokratske slobode obuhvataju i pravo građanina da ih odbaci inače se ne mogu definisati kao slobode.

Ako se prihvati ideja moraju se prihvatiti i odgovornosti za njene činove; ništa ne može pripadati jednoj ideji, a da mu ne pripadaju njena dela. Kao što je svaki nacist odgovoran za Aušvic, svaki je naš komunista odgovoran za Goli otok.
*****
Za mene termin „socijalistički pluralizam“ ne donosi slobodu, povećavajući broj onih koji će njenim posredstvom dobiti. To samo učvršćuje moje ropstvo, moj osećaj isključenosti. Ukoliko više ljudi ima slobodu koju ja nemam, moja nesloboda postaje sve veća.
*****
U socijalizmu se politička sloboda treba da meri mogućnošću izražavanja antisocijalističkih ubeđenja. Kao što je mera demokratije u demokratijama određena obimom slobode u kritici ne samo njene prakse već i njenih načela.
*****
Ako je moja sloboda određena mojim odnosom prema socijalizmu, ako zavisi od mere u kome ga ja prihvatam ili odbijam, ja sam uslovno – slobodan, isto onako kao što osuđenik na uslovnoj slobodi svako novo prekoračenje uslova plaća novim zatvorom.
*****
Ceo koncept boljševičkog socijalizma ničeanski je.
*****
Princip prinude je u SSSR-u ostajao isti, samo su se menjale kombinacije dželata i žrtve.
*****
Socijalizam je relativno brzo osvojio proleterijat. On ge je najpre obavestio da je istorijskom nužnošću, nekom vrstom božanskog programa, određen za vladajuću klasu i da će vladajućom klasom neizbežno i postati, zatim ga je napravio takvom vladajućom klasom – po udžbenicima, za sada; da ga uistinu napravi više nije bilo potrebno – vlast se imala, moć posedovala, fakat da radnička klasa i nije baš egzaktno i izričito pozvana da preuzme svet mogao se poštovati, iako se još uvek ne priznaje.
*****
Istina je da marksistički socijalizam ukinuo nezaposlenost, ali je takođe istina da je to još temeljnije izvelo ropstvo.
*****
Ko kaže da je za pobedu socijalizma nužno da u se u njega veruje? Ponekad je dovoljna samo pobeda.
*****
Kod tih čofekoljubaca sve je u žifotu otimačina i drpanje. Krađa i prekrađa. A istorija injventar ko je što kome zdipio i zašto. Autolična je to filosofija, lopovska i sama.
*****
Od mnogih mrtvih formi feudalnog života napravila je pobednička buržoazija svoju prirodu. A socijalizam sa višestranačkim sistemom, narodnim predstavništviom, slobodom govora, zbora i dogovora, nezavisnim sudovima, kritičkom štampom, tržištem, ekonomskom utakmicom i neograničenim privatnim vlasništvom, zar je to socijalizam protiv koga bi pravili ilegalne organizacije?
*****
Socijalizam je najgori za one koji u njemu žive, bolji za one koji ga sprovode, ma gde živeli, još bolje za one koji ga van njega propovedaju, a najbolji za one koji ga ne poznaju.
*****
Disproporcija između načela socijalizma i njegove stvarnosti tolika je da se s njegovim inicijalnim idejama gubi svaka veza. Umesto široke oblasti ljudske sreće i blagostanja, dobili smo znatno prostranije, naseljenije, nečovečnije i opasnije fokusno mesto ljudske patnje.
*****
Socijalistička je sloboda – proglašena najvišom dostupnom čoveku – kombinovana od neprimenljivih načela (uz ona koja se ne primenjuju), izvanrednog broja ograničenja koja na minimum svode primenjene i sveopšte kontrole tog „oslobađajućeg” procesa.

Kada bi se idealna sloboda dala prikazati u formi građevine, ova bi morala imati što manje zidova, što šire prozore, nijedna vrata zabravljena, najbrže komunikacije iz prostorije u prostoriju i slobodna, voluminozna dvorišta.

U građevini socijalističke slobode zidovi su debeli i neprobojni, prozori uski i zaštićeni rešetkama, sva vrata uvek zaključana, komunikacije lavirintske, duge, zamršene i zamračene, a drvorišta tesna i neprohodna. Socijalistička sloboda arhitektonski liči na zatvor.
*****
U socijalističkoj slobodi, pripadnost vladajućoj partiji i njenoj oligarhiji, uz praktičnu odanost njenim ciljevima, zamenjuje sve druge kriterijume. One su, sposobnosti recimo, ponekad dobro došle, ako postoje, a ponekad i nisu. (Sposobnost u društvu zasnovanom na nesposobnostima nije vrlina.) Ali obavezne nisu nikad.

No comments: