Wednesday, October 29, 2014

Dnevnik Borislava Pekića 1. januar 1957.

Život na ledu, Službeni glasnik 2013, Copyright © Borislav Pekić 

ODLOMCI IZ DNEVNIKA BORISLAVA PEKIĆA 

Utorak, 1. januar 1957. 
Pio.

Sreda, 2. januar 1957. 
Pio (samo na drugi način).

 Četvrtak 3. januar 1957. 
Prestao da pijem (na isti način. Čovek pije uvek na drugi način, ali prestaje na jedan isti.) Plodovi: glavobolja, gađenje i naravno ponovna odluka da ostavim piće. Zatim strah od odluke. Strah me je naveo da izađem i popijem još nešto pre nego što odluka postane izvršna. Tako se ponovo opih i ponovo otreznih. Stvarno se ništa nije izmenilo: na mesto prve, došla je druga glavobolja, drugo gađenje i naravno nova odluka da više ne pijem.

Roditelji. Ne zavaravajte se svojom narcisoidnom ljubavlju. Ono do čega je vama uistini stalo nije naša nego vaša sopstvena sreća. Svako se opredeljuje za svoju sopstvenu sreću: razlika je jedino u tome što je neko zaslužuje neposredno, kao svoju, a drugi samo kao sreću koja usrećuje. U našoj vi se otimate za svoju. Naša sreća iščupana iz tla vašeg opstanka mora biti za vas ravnodušna: ona postoji za vas i zbog vas - inače ona ne postoji. Za vas nije važno da li smo mi odista srećni, nego da li ste vi srećni zbog nas. Mi vam služimo svojim golim opstankom da zapušite praznine svojih vlastitih nada.

Niko nije u stanju da se žrtvuje bez rezerve. Pa ni vi. Vi se žrtvujete ne da bismo mi bili srećni, nego da biste vi bili srećni, zato što ste urećili nas.

 Egzistencija je kao reka između ustava: razbiju li se ustave, reka se razlije i upije u zemlju. antonchristian_010_021 - Sigmund Freud trifft Raimund Chandler 1988 (150x300)
Bio B. B. Izjavljuje da moderna poezija mora uginuti.

„Jeste“, kazah: „ona se već danas nalazi u mučnom položaju usamljenog tercijarnog čudovišta koje krstari prašumom ljudskog nerazumevanja. Nju će ubiti ljudi“, rekao sam, „jednostavno će je udaviti neshvatanjem“.


„Pogrešnim shvatanjem", reče B.

„Ne postoji nešto tako kao pogrešno shvatanje moderne poezije“, primetih. „Postoji samo shvatanje (koje je uvek pravo) i neshvatanje (koje je takođe uvek pravo)“.

Prolegomena za jednu istoriju pesništva. (Koncentrični krugovi poezije i koncentrični krugovi njenog poimanja.) Postoji krug emocionalne poezije shvatljiv većini ljudi, krug koji se razvio negovanjem neposrednog govora i narodnih popevki (Zmaj ) i u njemu jedan uži ekstkuzivniji krug duševne poezije (Rakić ), koja emanira znatno manjem i tanjem sloju čitalaca izvesne duševne odgojenosti.

(Ovo je pesništvo podređeno muzici kao autentičnom osećajnom izrazu, te se u svojim vrhovima odlikuje izvanrednim svojsvima forme.) Znatno uži je krug izmeđuratne cerebralne poezije koja obavlja unutrašnje prevođenje (transkripciju) neraspoloženja u čistu, ali alogičnu misao, te zahteva izvestan stepen nervne kultivisanosti. U srcu tog kruga opisan je krug intelektualne poezije čije poimanje pretpostavlja kultivisanost čiste svesti u njenim logičkim formama.

Najzad može se naslutiti i najuži krug ovog poetskog sistema (krug koji će svojim približavanjem prostornosti tačke, značiti i kraj svake poezije) opisan izvesnim transcendentnim svojsvima, čije poimanje neće više moći biti zasnovano na kulturi svesti, nego na neposrednom prodiranju u vansvesne (kosmičke, a ne podsvesne) vrednosti.

Evo sheme: Emocionalna poezija. Čulna poezija. Duševna poezija. Cerebralna poezija. Intelektualna poezija. Transcendentna poezija

 Primedba: pod čulnom se poezijom ima podrazumevati poezija slike (ono što se klasifikovalo kao opisno pesništvo), a što odgovara nivou deteta ili urođenika.

Dobio pismo iz Atine.

Prepravka mita s obzirom na vreme: sudbina kroz svoju sopstvenu sudbinu. Uzmimo mit o Pigmalionu : Pigmalion ne prepoznaje svoj kip kada mu Afrodita udahnjuje život; Pigmalion se zaljubljuje u svoj kip (autentični mit). Pigmalion se zapravo kroz kip zaljubljuje u svoju stvaralačku moć; Pigmalion se uplaši od svog dela, jer ga ovo ponavlja; Pigmalion uzima kip kao prostu abalijenaciju svog opstanka.

Forma: četiri priče sa istim sadržajem, ali korigovanom idejom autentičnog mita.

Čajkovski : Italijanski Kapričo Nº-45: Huhi huhi huhi huhuhuhihui huhi huhi huhi huhuhuhihui Hu hihi hihi-hi hihi hihihihi hihihihu Hu hihi hihi-hi hihi hihihihi hihihihu!

No comments: