Monday, March 01, 2010

Pravi život BBC-a

“Pisma iz tuđine“ od Borislava Pekića

PRA­VI ŽIVOT BBC-a

U živo­tu lju­di i na­ro­da po­sto­je pe­ri­o­di de­be­lih i mršavih kra­va. Jed­ne se go­di­ne pre­si­pa, dru­ge ni za zub nema. Jed­nom uspe­va i ne­mo­guće, drugi put – ništa. Ta­ko ­je i s ljud­skim usta­no­va­ma. Ta­ko­ je i sa usta­no­vom s čijeg vam mi­kro­fo­na go­vo­rim.

Po­sle se­dam de­be­lih kra­va, od ko­jih je prva Bri­tan­skoj ra­dio-kor­po­ra­ci­ji do­ne­la ra­pu­ta­ci­ju najne­za­vi­sni­je, naj­po­u­zda­mje i naj­ne­pri­stra­sni­je ra­dio-mreže na sve­tu, u stu­di­ja BBC-a za­ko­račila je i prva mršava kra­va, go­di­na 1985. Ona ­je do­ne­la ovoj usta­no­vi dve ozbil­jne ne­pri­li­ke, ali i dve isti­ne o ko­ji­ma ćemo go­vo­ri­ti u ovoj i na­red­noj emi­si­ji.

carrying

Pr­va­ je, pri­rod­no, ve­za­na­ za Se­ver­nu Ir­sku. Ve­lim „pri­rod­no“, jer mi se čini da tri četvr­ti­ne bri­tan­skih ne­volja otu­da po­ti­ču, a tek pre­o­sta­la, so­li­dar­no ili kako kad, od sin­di­ka­ta koji traže više para. Fud­bal­skih na­vi­jača koji hoće više slo­bo­de, so­ci­jal-de­mo­kra­ta koji zah­te­va­ju više iz­bo­rne prav­de, obo­je­nih što ištu više raz­u­me­van­ja, vla­de koja bi da se više štedi, i svih En­gle­za koji bi više – sve­ga.

Siže ne­pri­li­ke je sle­deći:

G. Ham­an pri­ređuje za BBC te­le­pro­gram „Pra­vi život“, emi­si­ju o Se­ver­noj Ir­skoj. U njoj in­ter­vju­i­še g. Mak­Gin­i­sa, po­sla­ni­ka Alster­ske skupštine, oso­bu za koju se ve­ru­je da je šef štaba Ir­ske re­pub­li­kan­ske ar­mi­je, an­ti­bri­tan­ske or­ga­ni­zacije, i g. Kemp­be­la, uni­o­ni­stičkog ra­di­ka­la i pro­bri­tan­skog po­li­tičara.

Emi­to­van­je se pred­viđa za 7. av­gust. List „San­dej Tajms“ do­no­si sa­dr­ži­nu emi­si­je, upo­re­do s na­pa­dom pre­mi­je­ra gđe Tačer na in­forma­tiv­ne me­di­je koji načinom izveštavan­ja daju „va­zdu­ha za di­san­je međuna­rod­nom te­ro­ri­zmu“.

Iako emi­si­ju nije vi­deo, mi­ni­star unu­trašnjih po­slo­va g. Brit­en upućuje BBC-u pi­smo u kome je osuđuje kao le­gi­ti­ma­ci­ju za upo­tre­bu na­sil­ja u po­li­tičke svr­he, po­zi­va ra­dio da od nje­nog emi­to­van­ja od­u­sta­ne, i to svo­je pi­smo ob­jav­lju­je u štam­pi.

Od­bor gu­ve­rne­ra, naj­vi­še sta­tu­tar­no telo BBC-a, odlaže emi­si­ju i do­la­zi u oštar su­kob sa sop­stve­nim Izvršnim od­bo­rom, koji je pro­gram odo­brio, i sa no­vi­na­ri­ma BBC-a, koji u znak pro­te­sta pro­tiv pokušaja vla­de da ogra­niči slo­bo­du in­for­mi­san­ja naj­av­lju­ju­ jed­no­dnev­ni štrajk.

Raz­vi­ja se po ov­da­snjem običaju opšte­na­rod­na de­ba­ta, prem­da u njoj učestvu­ju ma­hom uvek ista lica, daju se iz­ja­ve i kon­tra­i­zja­ve, spro­vo­de an­ke­te, ali o tome ka­sni­je. Naj­pre priču da završimo kao što se u stvar­no­sti završila i kao što je u En­gle­skoj red – zdra­vim en­gle­skim kom­pro­mi­som, u kome je svi­ma de­li­mično do­bro i de­li­mično rđavo:

G. Mak­G­in­is je re­kao da je ba­ti­na iz raja izašla, a to je re­kao i nje­gov ne­pri­ja­telj g. Kemp­bel. Re­kli su to u en­gle­skom, ne u mom i Živo­ra­do­vom je­zič­kom idi­o­mu, ali u sva­kom znači on da je za Se­ver­nu Ir­sku je­di­no prak­tično re­šen­je – međusobno ta­man­jen­je.

Fil­mu će zato, u ime pa­cifi­stičke i hrisćan­ske rav­no­teže, do­da­to biti oko pola mi­nu­ta po­sle­di­ca ove malj-fi­lo­so­fi­je, u čije ime go­spo­da MakGin­is i Kemp­bel pu­ca­ju je­dan na dru­gog, pogađajući u većini slučaje­va mirne pro­la­zni­ke za čije se do­bro biju.

A šta je re­kla en­gle­ska jav­nost, od­no­sno ono ne­ko­li­ko nje­nih lica koje stal­no slušam?

Brit­en ­je u pra­vu, in­te­res na­ci­je iz­na­d je slo­bo­de štam­pe. Ne, nije u pra­vu, to je pre­u­zi­man­je BBC-a od stra­ne tekuće vlade i začetak po­li­cij­ske države. Sam Brit­en veli da je smešno da ­je­di­no on ne može izreći svo­je mi­šl­jen­je. Kaže mu se da ne može, jer je jed­no kad mišljen­je ima pro­da­vac no­vi­na, a dru­go kad ima vla­snik li­sta. To je po­be­da te­rorizma!

Ne, to je po­be­da nad te­ro­ri­zmom! Veli se da je zločinački ubi­ca­ma pre­da­ti štam­pu, ali i da je zločinački vla­di do­zvo­li­ti da je ubi­je. Te­le­vi­zi­ja će od zli­ko­va­ca na­pravl­ti he­ro­je! Nipošto, zar Skar­gel i Brit­en nisu stal­no na ekra­nu, pa ništa, niko ih he­ro­ji­ma ne sma­­tra!

Pi­smo mi­ni­stra je ma­fi­jaško, ape­lu­je na BBC, a u ruci drži nož za­kon­skog veta, ako apel ne uspe! Ne, pi­smo je le­ga­lno, jer je mo­ral­no! Jed­ni tvrde da je re­pu­ta­ci­ja o ne­za­vi­sno­sti BBC-a oštećena, dru­gi da je važnije ne ošte­ti­ti zdrav ra­zum. Zar vla­da drži da su En­gle­zi idi­o­ti, da će ih ubi­ce ube­di­ti?

Ni­kad se ne zna, vele dru­gi. Neki se pi­ta­ju nije li pa­ra­doks da se pre­ma le­gal­noj or­ga­ni­za­ci­ji vlast ponaša kao da je kri­mi­nal­na, a neki zašto se ona, ako je kri­mi­nal­na, ne za­bra­ni? I kako na­rod­ni po­sla­nik može bra­ni­ti oružanu po­bu­nu? (Ja se i Živo­rad takođe pi­ta­mo kako, kad u ne­koj drugoj zemlji ne možete bra­ni­ti ni onu mir­nu, ne­na­o­ružanu?)

An­ke­ta po­ka­zu­je da 56% En­gle­za bra­ni ne­za­visnost BBC-a, a da je 44% za ovaj ili onaj nivo me­šan­ja vla­de u nje­go­ve po­slo­ve. Vodeći ino­stra­ni li­sto­vi, međutim, li­stom su pro­tiv me­šan­ja, naj­gla-sni­je među nji­ma oni ko­ji­ma nji­ho­ve vla­de di­ri­gu­ju i osmrt­ni­ce.

Ja sam za pri­ka­zi­van­je fil­ma u ori­gi­nal­noj ver­zi­ji. Ne zbog slo­bo­de, već zbog nje­ne ne­de­lat­no­sti. Ko je za te­ro­ri­zam, neće zbog jed­nog fil­ma od nje­ga od­u­sta­ti, ko je pro­tiv, neće zbog nje­ga te­ro­rist po­sta­ti. A buduće žrtve io­na­ko ni za šta niko ne pita. Pa ni one prošle i sa­hran­je­ne, kad smo već kod toga.

Ali, kad sam čuo lor­da Ana­na, pro­me­nio sam mišljen­je i po­stao ubeđeni pri­sta­li­ca vla­di­ne in­ter­ven­ci­je. Ali na en­gle­ski način kako ga Nje­go­vo Lordstvo, očigled­no iz is­ku­stva, tumači. On sa čuve­nom en­gle­skom par­la­men­ta­rnom učtivošću upo­ređuje mi­ni­stra Brit­e­na sa no­so­ro­gom i upućuje ga kako se te stva­ri u Bri­ta­ni­ji rade. Sret­ne­te se, veli, s pra­vim čove­kom – koji va­m je, na­rav­no, drug iz Ito­na i Oksfor­da – u za­jed­ničkom klu­bu, i po­sao oba­vi­te uz piće.

Jer to­puz-način g. Brit­e­na više pri­liči meni i Živo­ra­du nego En­gle­zi­ma, naročito ot­ka­ko su iz­gu­bi­li im­pe­ri­ju.

2 comments:

Dejan said...

"An­ke­ta po­ka­zu­je da 56% En­gle­za bra­ni ne­za­visnost BBC-a, a da je 44% za ovaj ili onaj nivo me­šan­ja vla­de u nje­go­ve po­slo­ve. Vodeći ino­stra­ni li­sto­vi, međutim, li­stom su pro­tiv me­šan­ja, naj­glasni­je među nji­ma oni ko­ji­ma nji­ho­ve vla­de di­ri­gu­ju i osmrt­ni­ce." -- Sjajno! A tako je i danas, nista se nije promenilo.

(published by Ljiljana Pekić) said...

Dragi Dejane,
Ipak se nesto promenilo. Ne moze se porediti, jer Vi ne mozete ni da zamislite kako je ranije bilo. Naravno da to ide polako, ali za sve treba vreme. Ni nase drustvo se ne menja drasticno.
Srdacan pozdrav.