Izdavač © 2014 Službeni glasnik, Copyright © 1991 Borislav Pekić,.
STVARNOST
Stvarnost u koju se integrišu izdajnici sopstvenih načela, ne može se takvom integracijom usavršiti. Ona ne postaje bolja i bliža tim načelima, nego se od njih udaljava, te postaje gora. Činjenica da su u ovoj početnoj fazi, fazi nižeg kompromisa između unutrašnjih zahteva i spoljnih mogućnosti, ljudi od duha svesni nedostojnosti svog konformizma, olakšava stvar samo prividno.
*****
Poricanje stvarnosti u svim njenim manifestacijama, pa čak i u svim njenim mogućnostima, postalo je prevalentnom idejom intelektualne istorije. Čak i jaki, oni koji lično nisu pali, postepeno su zahvaćeni histerijom obaranja vrednosti, koju su indukovali slabi i koja samo njima odgovara. Svoje najmoćnije umne snage, pa i plemenitu tvoračku volju, stavili su na raspolaganje potrebi slabih, sa sistemima koji bi opravdali njihovu nemoć, čime se još jednom dokazuje da savez moćnih i nemoćnih, jakih i slabih, ide u korist samo poslednjima.
*****
Prilagođavanje se ne sme shvatiti kao nužnost prihvatanja, mada naše biće tome teži. Stvarnost se može i odbiti. Promena okolnosti može se prihvatiti ako odgovara ličnosti kakva već postoji, ali se može i odbiti, ako je sa njom u koliziji.
Kako upokojiti vampira
Po definiciji stvarnost je skup dvosmislenih fakata.
*****
U praksi se niko ne pari da bi produžio vrstu.
Zlatno runo
Prokleta stvarnost ne treba da se na mala vrata tzv. autentičnosti uvuče i inhibira maštu. Jer mašta je sve, stvarnost, ako je uopšte ima, ništa. U najboljem slučaju, proizvod uspelog maštanja.
Besnilo
![returnma](https://live.staticflickr.com/3365/3346085497_9e91846a54.jpg)
Dužnost nam je da sledimo maštu bar koliko poštujemo očiglednosti realnog sveta od kojih živimo. Jer istina ima najviše izgleda da bude negde gde se naša mašta i tuđa realnost ukrštaju.
Atlantida
Govor je oduvek sredstvo za postizanje kompromisa u pogledu stvarnosti. Ukoliko se stvarnosti više razlikuju, zahtevaju i više reči da se međusobno objasne i nagode. Savremeni čovek u tom pogledu podseća na ludaka. Svaki ima svoju ekskluzivnu stvarnost i govor nam služi da se oko neke opšte, zajedničke istine sa sugrađanima dogovorimo, pa i da je ponekad menjamo. (Mi to moramo, mi znamo da ona nije idealna.)
*****
Idealna stvarnost se ne menja. Ona može postati još idealnija, naravno, ali samo u pojmovima već postojeće idealnosti, u modulu njene večne formule.
Luče Novog Jerusalima, 2999
No comments:
Post a Comment