Izdavač © 2014 Službeni glasnik, Copyright © 1991 Borislav Pekić,.
POLITIKA
Seme koje je posađeno mora niknuti i davati ploda, i taj plod mora biti uzabran pre nego što biljka ugine.
*****
Za idealne programe niko se pametan ne brine; narod ne zanima njihova budućnost. Realan program za danas – to pridobija narod. Realan program je najbolje moguće ispunjenje ličnih želja koje su dobile kolektivno značenje. Politički bukvar napisan želudačnim sokom.
*****
Politika pati od naslednih spasilačkih instinkata. Priznajem da nikad ništa nisam toliko mrzeo i prezirao kao mesijanstvo, nečovečnu težnju da se ljudima nametne neka formula spasenja. Mrzim formulu očinstva, porodičnosti, društvenosti, državnosti, formule polnosti, religioznosti, mrzim formulu civilizacije.
*****
Efikasna politika ne sme da bude nerazumljiva, što znači zainteresovana samo za neke idealne i finalne oblike društva kojima teži. Ona jedva sme da poziva na žrtve čiji smisao ne bi bio izražen u kakvom bliskom dobitku. Ona ne sme pretovariti jedan narod, kao posredstvo svojih ideja, ciljevima koji su potpuno van domašaja njegovih, prekih i aktuelnih interesa.
(Politika munjevitog pubertetski brzopletog obrazovanja narodnih komuna u Kini.) Ona mora štedeti strpljenje – snagu građe koju organizuje. Najpre proširiti sud, pa onda sipati tečnost u njega; u protivnom tečnost će proizvesti raspadanje suda – propašće i narod i dogma.
Život na ledu 1955/59
Britanska imperija je svojom inertnom uhodanošću pre upravljala svojim premijerima nego što su oni svojim sposobnostima upravljali njome.
*****
Za svaku vlast važnije je da ima budućnost nego prošlost.
*****
Onaj ko pretpostavlja da koristi slučaj umesto da ga nametne, pripada osrednjosti. Taktičar, ali ne i strateg političke veštine. Prođe i po vek pre nego što istorija jednog naroda uđe u neki tesnac. Državnici pretpostavljaju da tesnace prave, a ne da se oni sami otvaraju.
Tamo gde loze plaču
![thejewishquestion](https://farm4.staticflickr.com/3661/3344704440_e39d1b3977.jpg)
Dobre se zavere sastoje uvek od jednog jedinog imena. Sve drugo nema značaja. Svi su ostali samo menestreli. Tuđe pesme poju.
Vreme čuda
Čak i političari koji su se odrekli zahteva da umetnost bude propaganda njihovih neposrednih ciljeva, zamišljaju da će ona – zahvaljujući svojoj imanentno humanoj prirodi – propagirati one „opšte i idealne ciljeve“ koji im se prikazuju i kao njihovi ciljevi, da će im, dakle, ipak služiti. Otuda opšta omraza prema tzv. apstraknoj umetnosti.
Tamo gde loze plaču
Doba u kojem živimo je doba apsolutne prevlasti politike nad svim drugim oblicima ispoljavanja ljudskog duha i volje. Ma koliko inače dramatičan, tehnički napredak je samo oruđe u borbi političkih ideja i političke realnosti.
Zlatno doba dijaloga
No comments:
Post a Comment