Između berze i duha.
Moj stvarni problem je promena ugla života, ne mišljenja.
Mišljenje je promenilo ugao ili ga bar menja, ali se život ne odaziva toj promeni, ne sledi je, ne dokazuje.
![Bob_Elsdale_04](http://farm4.static.flickr.com/3589/3346881750_da2da855b3_o.png)
Praksa ne sluša teoriju.
Ona joj se ruga, ona je poriče.
Ponekad mi se čini, i ne samo čini, ja to znam, da se razdvajam na dve ličnosti, koje se rastaju da bi svaka otišla svojim putem, težeći svojim ekskluzivnim ciljevima.
U vremenu potpunog misaonog odbacivanja svega što je materijalno i oslobođenja od racionalističkih, pozitivističkih i materijalističkih zabluda, ja kao čovek, postajem vulgarni materijalist, pozitivist na detalj, racionalist Londonske berze.
I nije dovoljno to konstatovati, nije dovoljno reći da je ova dihotomija prirodna i da ona samo ilustruje univerzalno važeći manihejski princip u kome moj duh predstavlja strane dobra, a moje telo i moje socijalno biće strane zla, nego povodom toga treba nešto i učiniti.
Potpuno napustiti berzu ili povećati moju ulogu u njoj.
No comments:
Post a Comment