Saturday, March 14, 2009

Izbor iz dnevnika Z6 deo

Izbor iz dnevnika Borislava Pekića Z6 deo
(Z5 deo Ovde)

NA NEUROKLINICI NAZIREM BUDUĆNOST

Praktične vežbe iz neuropsihijatrije. Na podijumu amfiteatra defiluju neuroze, psihoze, manije, paranoje, bizarna ponašanja (pipak naše svesti koji je prodro s one strane privida?). Čitaju se anamneze …

Jedna lepa devojka priča o “okrutnim neprijateljima koji su joj prerezali glasne žice”.

(To što govori njenu optužbu ne dovodi u sumnju. Njene glasne žice, naime, nisu bile tamo gde ih je zlotvor tražio. To su bile lažne žice podmetnute da se on zavara.)

060115_tate

Zatim o svojoj sposobnosti da filmuje slušne utiske. Sve što čuje, odmah i vidi, i to u boji. Da nema i maniju gonjenja, njena sinestezija ne bi bila bolest.

Bila bi sposobnost, vrlina, moć … Uostalom, možda se filogenetski naša čula i kreću prema sintezičnim formama recepcije?

Možda ćemo jednom očima mirisati, uhom pipati, mirisom gledati? I da će se stroga diferenciranost funkcije receptivnog aparata smatrati atavizmom, nekim zakržljalim repom? …
(DNEVNIK, godine ?)

MARGINALIJE I MORALIJE

Dobar gradjanin je onaj koji misli na hleb i kad je sit: rdjav onaj koji misli na ideale kad hleba nema, a na hleb tek kad ga ideali ostave gladnog …

Ropstvo je prirodan oblik javne slobode.

Teško narodu o kome se vlada preterano brine.

Dužnost je najviše pravo mudrih.

Sloboda je kao tkanina; što se više rasteže, sve je tanja. Sloboda je kao vazduh koji se ne oseća kad ga ima; samo ona sloboda je prava koja se ne oseća.

Sloboda je kao plod; zreo pada sam, nezreo se trese i pritom gnječi. Sloboda je kao nova cipela; mora se nositi da bi se zaboravila …
(DNEVNIK, godina ?)

KNJIŽEVNOST I RAZBIJANJE JAJETA

Nekada je junak evroameričke književne imaginacije stajao izvan sveta-jajeta i sva se priča sastojala u tome da se u njega uspešno ili bezuspešno prodre.

Rastinjaka je stvorilo gradjanstvo da bi s njim ušlo u jaje, koje je još uvek pripadalo aristokratiji krvi.

Posle Marne, Kaporeta, Tanenberga, književni junak je i dalje dreždao tamo gde ga je ostavio XIX vek, ali je njegova žudnja za integrisanjem bila u očevidnom opadanju.

Svestan svoje, često dobrovoljne, demonstrativne, buntovničke izopačenosti, on je ovu prigrlio s mešavinom ogorčenja i ponosa, osećanjem dovoljnim dag a održava izvan jajeta, ali sasvim nedovoljnim za stvaranje nekog novog – jednog antijajeta.

Posle El Alamejna, Normandije, Hirošime, posle spektakularnog sloma poverenja u sve i svašta, junak evroameričke književne imaginacije ponovo žudi da razbije ljusku sveta-jajeta, ali ovog puta ne da se u njemu nastani, već da razbije samo jaje …
(DNEVNIK, godine ?) (Z7 deo Ovde)

No comments: