SRECAN USKRS
SVIM CITAOCIMA OVOG BLOGA CESTITAM USKRS I ZELIM DA GA U MIRU I RADOSTI PROVEDETE, SA NADOM DA SE PEKICEVA BAKLJA NECE UGASITI.
Before he was a writer, before the exile, the communist prison, the pages soaked in history and irony—Borislav Pekic was a boy at a piano, playing etudes for his mother while secretly reading Dostoevsky hidden among the sheet music. His fingers moved on instinct. His mind wandered freely. This moment—part mischief, part genius—contains everything: the refusal to be confined by appearances, the quiet rebellion against dull routine, and the lifelong compulsion to let ideas breathe.
Comments
Sto narod kaze: "Iz Vasih usta u Bozje usi!" ako nas On uopste vise cuje!!! pa kako nam bude. Boricemo se do kraja.
Hvala veliko na podrsci koju mi bezrezervno uvek pruzate.
Najsrdacnije Vas pozdravljam.
sa zakasnjenjem od nekoliko dana
V A I S T I N U
Tek danas nadjoh ovo divno obilje novih reci i misli neprevazidjenog genija. Nadam se da cu u buducnosti, zahvaljujuci ovom blogu, imati vise prilika da podelim radost citanja Pekicevih dela...
Sve najbolje, i od srca Vam hvala na istrajnosti
Kakve divne reci za Pekica. Toliko me uvek obraduju javljanja citalaca ovog bloga. Iskreno se obradijem svakom novom komentaru, jer ja zbilja toliko uzivam u njegovim lucidnim zapazanjima, koja se mogu primeniti na svako doba i mnoge situacije.
Naravno da Vam zahvaljujem i za pohvale meni, koji sam samo skribent i prenosnik njegovih misli. No i pisaru treba podsticaja s vrema na vreme, inace mu nekad ponestane snage.
Srdacno Vas pozdravljam.