Sunday, August 26, 2007

Ideje iz „Atlantide“ - 2. deo

Neke ideje iz eposa Borislava Pekića „Atlantida“ (Zagreb, Znanje, 1988); izbor Ljiljane Pekić

Niko ne može računati na izbor u američka predstavnička tela s nejasnim, neurednim, sumnjivim porodičnim odnosima. U tome ima trezvene logike, nipošto samo puritanskih predrasuda. Narod je, s urođenom sebičnošću zanemarenog istorijskog underdoga, znao da će onaj ko ne mari za najbliže još manje brinuti za one daleko, za ljude koji su mu na staranje predati igrom izbornog slučaja, a ne zbiljom krvnih spona.
*****
Originalnost je političaru korisna koliko i rupa u glavi. Od originalnosti u politici skuplja je jedino bezumnost, originalnost dovedena do njene prirodne granice. Da bi nekažnjeno bio originalan, političar mora biti svemoćan, mora biti Hitler ili Staljin.
*****
Ludaci uvek idu udvoje, samo to ne znaju. Ni oni ni ljudi oko njih.
*****
Dali-Exploding Raphaelesque HeadTehnološki fanatici jedva čekaju doba u kome će i priroda biti zamenjena surogatom, imitacijom od neuništive plastike, ako i ona bude potrebna, ako se priroda, kao suvišna, jednostavno ne isključiiz civilizacije. Ali, dok se to ne dogodi, dok se napredak do kraja ne dovede, veštačko drveće neće moći da skuplja prljavštinu, širi zarazu i izaziva alergiju.
*****
Ko ne veruje u đavola, već mu pripada.
*****
U lažnom svetu nije naporno lagati. U lažnom svetu, istine ne postoje.
*****
Pre nego što stvari oko sebe optuži da ne postoje, da su njegovi ružni snovi, čovek mora biti siguran nije li i on nečija teška mora.
*****
Razlozi, ispravni ili neispravni, se gube. To je sudbina svih ljudskih radnji. Transmutacija od slobodne do automatske radnje, od pojedinačne do opšte, od voljne do prinudne.
*****
Čovek se proučava u prašumama, jer ga na ulicama više nema. Na ulicama su danas samo – mašine. Potpuno je svejedno da li su u izvornom manufakturnom ili izvedenom ljudskom obliku.
*****
Postoji trajna nemoć razuma pred izvesnim fenomenima i uviđanju mogućnosti da pripadaju supstancijalno drugoj, od ovog sveta nezavisnoj sferi događanja.
*****
Tamo gde je magija prirodan način života zajednice, kod takozvanih divljaka, nezamislivo bi bilo da nekoga obese zato što se njome bavio. Bio bi to atak na sam – život. Civilizacija je uvođenjem u igru jednog Boga, kome je odnekud i razum trebalo da služi, sve to izmenila. Jer, gde god si imao suviše Boga, imao si i Đavola. A gde god si Đavola imao, morao si mu se suprotstaviti. Tako su zahtevali i Bog i razum.
*****
Pesnici su, ako su dobri, vrlo blizu magije.
*****
Tamo gde je Bog jak, jak je i Đavo.
*****
U svetu crne magije izvor svih moći i zadovoljstava jeste Đavo, onako kako je to u našem Bog. Sa religijskog stanovišta, razlika između dva pojma ogromna je, sa antropološkog njega nema. Đavo je Bog tamo gde je Bog Đavo.
*****
Postojanje duhova u načelu ne protivureči nijednom zakonu fizike. Ono je u opreci s umom koji je civilizacija stolećima modelirala na empirijskim očiglednostima.
*****
Biti antropolog u prvom redu znači spoznati osnovnu besmislenost svih ljudskih opredeljenja. Naročito političkih.
*****
Ludilo se sadrži u pristanku na mimosvet, u tome da se čovek samo u njemu dobro oseća. U svetu u kome osim njega nema nikog. Nikog mimo tvorevina slobodne i suverene imaginacije.
*****
Svet je gigantska, premda ponešto zastarela – fabrika. Ljudi su u njoj tek strojevi za proizvodnju robe. Prirodno je onda da ih najviše od svega zanima reklama te robe. Ona odmerava njihovu svrhu, i dokle su u ispunjenju te svrhe dospeli.
*****
Filmovi Divljeg zapada imaju umirujuću jednostavnost poznatog, predvidljivog, pouzdanog.
*****
Ljudi se sve isključivije moraju posvećivati sebi da bi savladali poistovećivanje kome teži život u čoporu. Za druge ostaje sve manje vremena. Razlog je u sve grubljoj individualizaciji života, sve većoj sebičnosti koju ona iziskuje.

Ali, uprkos naporima da se individualizuju i razlikuju, ljudi postaju sve sličniji. Isti a sve – odvojeniji. Athezione i kohezione ljudske sile našle su same ravnotežu. Ravnoteža je, naravno, paradoksalna, ali funkcioniše onako kako nalaže priroda civilizacije. Sve se kupuje i prodaje u – paketu.

Od letovanja na kome se deset besmislenih tura kupuje radi toga da bi se jedanaesta, potrebna, dobila jeftinije, životnog osiguranja kojim se dobiju bezvredne akcije, izvanredne žene s kojom se u paketu dobija i njena nemoguća porodica, pa sve do groba koji u paketu donosi i lep vidik.

Ceo svet izgleda kao davno upakovan paket koji se sada samo mora raspakovati da bi se u njemu našli novi paketi za raspakivanje.
*****
Ljudsku istinu spaja slučaj i nužda, zavisno od gledišta, a ponekad i oboje. Između svega oduvek je postojao nekakav most. Samo ga valja prepoznati.
*****
U ljudskoj prirodi postoji urođena težnja da se pobedi takođe urođena neizvesnost ljudske sudbine, u krajnjoj konzekvenci da se ta sudbina zaobiđe. Neizvesnost je povezana sa tajnom vremena. Čovek je u vlasti neizvesnosti zato što nije kadar da pronikne u budućnost. Ni svoju, ni sveta koji je stvorio. Pronići u budućnost značilo je pobediti neizvesnost i napraviti prvi korak u njenom savladavanju putem preinačivanja, prilagođavanja ili na koji drugi način.
*****
Proricanje budućnosti oduvek je bilo u samom jezgru magije, uvek na granici crne magije. Hoće li u crnu magiju ući, ili će ostati u beloj, do izvesne mere dopuštenoj, pa i poželjnoj, nije zavisilo od toga ko budućnost vidi, za koga u nju gleda, ni zašto je osmatra, nego isključivo kako se to čini.

2 comments:

Anonymous said...

Poštovana gospodjo Pekić, pre nekoliko dana sasvim nehatno sam poslao anoniman komentar u kojem sam (nimalo nehatno)izrazio divljenje prema literaturi Borislava Pekića govoreći, izmedju ostalog, o banalnosti koja izbija iz tekstova mnogih pisaca posle čitanja Pekićeve proze. Obradovan Vašom reakcijom na taj komentar, osim želje da Vam se ne obraćam kao anonimni poštovalac dela velikog pisca, imao sam i želju da progovorim o onome što mnogi čitaoci ovih stranica, uveren sam, misle i osećaju. To je u prvom redu izvesno zadovoljstvo, ali i nešto daleko značajnije. Da li je to neka vrsta regeneracije smisla, reanimacije duha i jezika, ljudskog i intelektualnog dostojanstva, ili sve to istovremeno, ostavljam drugima da kažu. Ono u šta sam ubedjen jeste sledeće: Ovoj našoj ogovaračkoj, nesrećnoj i nepismenoj srpskoj kulturi okupiranoj od sile "prosvećenih" mediokriteta koji stasavaju isključivo na tabloidnoj estetici,lažnom predstavljanju i hohštapleraju, preko su danas potrebne stranice (premda će ih uvek biti malo) pisca kakav je bio jedinstveni Borislav Pekić. Zahvaljujući svom grandioznom delu, ali i Vama, poštovana gospodjo, i Vašem radu, Borislav Pekić je i danas (možda više no ikad) jedna prostrana intelektualna oaza u pustinji opšteg besmisla i poniženja ljudskog morala i zdrave pameti. Njegovo delo ima sve više posvećenika, a Vaša posvećenost tom delu predstavlja misiju zbog koje Vam mnogi, budite uvereni, odaju veliko priznanje.

(published by Ljiljana Pekić) said...

Postovani gospodine Petre,
hvala Vam veliko na opsirnom komentaru i lepim recima za Borislava Pekica. Ja sam tu samo posrednik i moja zasluga (ako je ima) jedino je u objavljivanju i ukazivanju na neke delove njegovih dela.
Veliki ljudi su retka pojava u bilo kom drustvu i bilo kojoj kulturi. Cini mi se da se oni javljaju povremeno da nas podsete na neke vrednosti, da nas nateraju na razmisljanja, da nas upute na neka nova gledanja bez obzira da li se mi sa njima slazemo ili ne. Ja pokusavam da tome dam neki mali doprinos, pa ako uspevam da novim citaocima priblizim Pekica, moja misija je ostvarena.
Pekic se moze citati i po nekoliko puta, i svakog puta se nadje nesto drugo, neko dublje znacenje, neki nov kvalitet.
Steta je sto prevodi njegovih knjiga ne mogu da dostignu velicinu originala, ali to je slucaj i sa drugim velikanima. U prevodu se mnogo gubi, pa je nasa velika sreca sto mozemo da ga citamo u izvornom tekstu. Drago mi je da postoji sve veci broj, naravno jos uvek je broj mali, mladih ljudi koji se interesuju za Pekica. Nadam se da ce taj broj da raste i da ce ga ljudi sve vise da otkrivaju.
Vas komentar me je veoma obradovao i uzivala sam da ga procitam.
Hvala Vam jos jednom.
Srdacno Vas pozdravlja
Ljiljana Pekic