Monday, March 19, 2007

“Pisma iz tuđine-1”, 4 deo

Neke misli iz knjige “Pisma iz tuđine-1”, 4 deo; od Borislava Pekića, izdato u Zagrebu, 1987, Nakladni zavod Znanje.

Nikad nisam razumeo ushićenost mojih školskih udžbenika narodnim pesništvom i naših očeva kosovskim porazom. Ne tvrdim da pogibija od godine 1389. nije bila divotna, da poraz nije bio veličanstven, ali uprkos svim moralnoduševnim razlozima – koji će možda na nebu biti od neke važnosti, a na zemlji su samo od štete – niko me ne može razuveriti u to da potpuna pobeda nad Turcima ne bi bila još veličanstvenija. K.Plattner_Erinnerung
*****
Sva poređenja vode zaključku da politički poredak stoji u vezi s nezaposlenošću građana. U demokratijama su ljudi nezaposleniji nego u diktaturama, iako oni koji su zaposleni ostvaruju veći nacionalni dohodak nego tamo gde su oko njega zabavljeni svi ljudi. Stanje je prirodno. Demokratske vlade se ustežu da se mešaju u privatne stvari svojih podanika. Demokratske zemlje, takođe, izgleda da vide kuda vodi puna zaposlenost, vide da, ukoliko je više ljudi zaposleno, manje se proizvodi.
*****
U našim novinama možete pročitati samo šta se u tuđini zbilo s našim državnicima. Za građane ili ne znate, ili saznajete sa sedme strane, u opasnom srodstvu sa sedmom rupom na svirali.
*****
Ko kaže da je za pobedu socijalizma nužno da u se u njega veruje? Ponekad je dovoljna samo pobeda.
*****
Kome nije stalo do jedne kutije sardina, nikad neće otvoriti nijednu fabriku za njihovu preradu. A svi znamo šta to znači.
*****
Ne znam kada i kako je otkriveno da čovek poseduje razum. Istorija tome baš i ne pruža neke impresivne dokaze. Ali, činjenica da smo kao vrsta još živi, ukazuje na to da smo, mimo lude sreće, morali imati i nešto zdravog razuma.
*** **
Moji sunarodnici i ja smo živeli u zabludi da nam sve ide dobro, čak sve bolje i bolje, id a će nam sve bolje ići sve dok budemo razumni. Jer, i u drugoj smo zabludi bili. Zabludi da smo jako razumni, jako pametni, jako vešti. Pošto smo uobražavali da smo uspešni, verovali smo da smo i razumni; pošto smo uobražavali da smo razumni, morali smo verovati i da smo uspešni.

U međuvremenu, skakavci su oko nas plandovali i godinu za godinu nam jeli.

Kada nas je život otreznio i dokazao nam da nismo bili uspešni, otkrili smo jednovremeno da ni razumni nismo bili, da nam je sve vreme nedostajao upravo zdrav razum, blago koje nismo mogli iz zemlje iskopati, s drveta obrati, s oranica požnjeti ili iz skladišta izvaditi, ako tamo prethodno nije zakopano, posađeno, posejano i sklonjeno. Blago koje, nažalost, nismo ni od koga mogli konfiskovati, eksproprisati ili nacionalizovati.

Da bi se razum imao, decenijama ga je potrebno gajiti i negovati u glavama građana. I onih koji upravljaju i onih kojima se upravlja.
*****
Neke nas mrzovoljne filosofije uče da je izgnanstvo, tuđinstvo, nepripadnost jedini realan način ljudskog postojanja, i da sve što u životu, mahom uzaludno, preduzimamo ne služi ničem drugom nego da taj svoj nesrećni, neželjeni položaj tuđinca i stranca prikrijemo, a po mogućnosti i zaboravimo. Tuđi smo svetu koji nam je tuđ, i tu se, prema takvom mišljenju, ništa ne može učiniti.
*****
Svako ko je duže vremena živeo u geografskoj tuđini zna šta to znači. I koliko, čak i ako je dobar, život gubi kada se ne živi na pravom mestu, kada se živi izvan njega, kao što Englezi vele – out of place.

A pravo je mesto uvek ono na kome smo porasli. Jer, od sviju tuđina na koje je čovek osuđen, najsnošljivija je ipak sopstvena. (Ali u smislu u kome je od svih krivica najlakša – svoja.)
*****
Nije najteža tuđina što su vam je svojim nerazumevanjem nametnuli drugi. Najteža je ona koju ste svojim nerazumevanjem drugih sami stvorili.

No comments: