Wednesday, February 04, 2015

Dnevnik Borislava Pekića 1. februar 1959.

Život na ledu, Službeni glasnik 2013, Copyright © Borislav Pekić 

ODLOMCI IZ DNEVNIKA BORISLAVA PEKIĆA 

Nedelja, 1. februar 1959. 

 Simon Kirenski. Varijanta: dospasovski držati Simona i Isusa razdvojene, voditi ih tekstuelno uporedo, ali bez mogućnosti da se doista dodirnu pre susreta na Golgoti. Sudbinska priroda ovog susreta tako se uzdiže do tragedije prividne slučajnosti.

Kad Ruf opsenjen Mesijom odlazi sa njim, Simon traži razloge pre nego što traži načina da ga vrati. Zapravo on se nada da će pronicanjem u razloge Rufove opčaranosti, pronaći za ovu lek. Izgleda kao da Simon luta Judejom, Samarijom i Galilejom za sinom. Stvarno on luta za Isusom koji je već njegova golgotska sudbina. thedichotomy

Ali kad god Simon stigne u neko mesto (Kapernaum, Nazaret, Vitlejem, itd.) Isus je već iz njega otišao. Umesto Mesije on posmatra njegovo delo i dolazi sa njim u dodir samo preko medijuma : njegove majke Marije, oca Josifa, četvorovlasnika Iroda, Krstitelja Jovana, Marije Magdalene, Marte, možda ponekog učenika, isceljenog. Takođe i kroz sadukeje.


Na jerusalemskom ulasku Simon ga ne vidi, ali stisnut u masi oseća. Vidi prevrnute tezge u hramu. Stiže kasno i u Genzamanski vrt, on sluša Pilatovo suđenje, ali Isusa ne vidi. On je od početka do kraja razdvojen od svoje sudbine. A na putu za Kosturnicu, tog petka, vidi ga prvi i poslednji put i tada Isus ne govori. Govori Simon.

Primedba: Simon je uspeo da svog sina Rufa razdvoji od Hrista; Ruf više ne veruje. Ali Simon će verovati. U tome je apsurd.

Proza - piramida. Flaubert sa pravom konstatuje da je dobra pripovetka, roman, drama, uvek pisana u obliku piramide; u jednom trenutku, koji će odgovarati svrsi, sve strane piramide (sve komponente proze) steći će se u zajednički vrh. Vrh je rezultanta. Rezultanta je poenta bez obzira da li je prizor, stanje, ideja, događaj. Tako sam napisao Kockara i Crni petak.

Greh iskupljen grehom. Još jedan apsurd; ako je potrebno da praroditeljski greh bude iskupljen žrtvom, koju će na krstu učiniti sin Božiji, onda zašto je potrebno da ova žrtva bude praćena novim čovečijim grehom: raspećem spasioca? Tek što je spaseno i kroz to što ga spasava od greha, čovečanstvo samim svojim spasenjem, posredstvom svog iskupljenja pada u nov greh.  

Žrtva Hristova je uzaludna po samoj konstrukciji iskupljenja. Adamov greh je iskupljen, ali upravo tim iskupljenjem Adam greši još jednom. Njegov se greh udvostručava: nije spasen od prvog ili spasen je od prvog, ali je počinio samim spasenjem drugi. Jedan greh je zamenio drugi greh. To je suština biblijskog iskupljenja praroditeljskog greha.

2 comments:

Anonymous said...

Gospođo Ljiljana, pre svega, želim da Vam zahvalim na Vašem doprinosu u očuvanju sećanja na neponovljivog Borislava Pekića. Žao mi je što nema više ljudi kao što ste vi, koji bi se više pozabavili negovanjem sećanja i očuvanjem biografskih činjenica mnogih naših drugih književnika.

Takođe, jedan od razloga zašto Vam se javljam ovim putem je sledeći. Krajem prošle godine izašla je vest da će na Cvetnom Trgu, u Beogradu biti podignut spomenik Vašem suprugu, kao i da ste se vi složili sa tom idejom. Nedavno je izašla vest kako će na istom tom mestu biti podignuti spomenici nekadašnjim glumcima JDP-a (Pekić uopšte nije pomenut). Da li možda znate kako će se sve ovo završiti? Zaista bi bilo šteta da Borislav ne dobije spomenik...

(published by Ljiljana Pekić) said...

@MsLittleIrishmen, veliko Vam hvala na predivnim rečima, mnogo mi znače. Iskreno, ulepšali ste mi dan.
Što se tiče spomenika, ne brinite se sve ide svojim tokom, i plan za Pekićev spomenik na Cvetnom trgu će se realizovati tokom ove godine. Proverila sam direktno sa rukovodiocima u gradu, ovo je neka misinformacija.
Želim Vam sve najbolje,
Ljiljana