Wednesday, April 23, 2014

Dnevnik Borislava Pekića 6. avgust 1955. (nastavak)

Život na ledu I, Službeni glasnik 2013, Copyright © Borislav Pekić 

ODLOMCI IZ DNEVNIKA BORISLAVA PEKIĆA 

6. avgust 1955. (nastavak) 

Čudno je kako se Z. D. ne može osloboditi Timofejeva . Čudno je kako se čitava jedna generacija ne može osloboditi onoga što je naučila iz komentara o Tolstojevom i Gogoljevom stilu. Doduše, prigovor o „verbalnoj diferencijaciji kod dijaloga“ može da stoji, iako na njega ne polaže bezmalo nijedan veliki pisac.

Manovi junaci govore svi na savršeno isti način. Isto se zapaža u dijalozima Hemingwaya ili Dos Passosa . Frans takođe nije izuzetak. No uprkos izvesne opravdanosti prigovora uveren sam da Z. D. misli jedino na sporedne diferencijacije onoga tipa kojim Faulkner oživljava izgovor svojih „obojenih“. Međutim, stvarna se diferencijacija postiže tek u duhu, u sintaktičnoj konstrukciji rečenice.
x
Realizam. Pa on odbrojava samo teme. O zadovoljstvu i nezadovoljstvu preterano je govoriti na način kako to čini Wilde:

„Die Abneigung des XIX Jahrhunderts gegen den Realismus ist die Mut Calibans, der seine eigene Fratze im Spiegel sieht. Die Abneigung des XIX Jahrhunderts gegen die Romantic ist die Mut Calibans der das Gesicht eines anderen im Spiegel sieht“ .


Kaliban je dakako preterao u gnjevu u oba slučaja, ali je ostala zabluda da se u „romantičnom“ ogledalu ne može videti svoje lice, dok to uspeva ako se čovek pogleda u „realističko“. Zabludu su stvorili umetnici na radost kritičara koji je održavaju. U raznim dobima nazvano raznim imenima ovo „ogledanje“ i „neogledanje“ postalo je omiljena hrana neinteligentnih kritičara i netalentovanih pisaca. Njime se otvaraju kongresi. I posvećuju tone praznih reči.

Međutim, gde god je prava umetnost taj, kao nijedan, drugi problem ne postoji. Uostalom o dobroj umetnosti se nikad ne raspravlja. Ona se shvata ili ne shvata, dotakne ili promaši. A kada se dotakne i gde god se dotakne, tamo je njeno srce.
  x
Migracija Njegovana iz Moskopolja spada u prvu polovinu, tačnije u prvu četvrtinu XVIII veka; (godina paljenja Moskopolja 1721, izgleda da je vezana za njihov odlazak na Sever) godinu dana pošto je Karlo Aleksandar princ od Virtenberga smenio vojnu upravu kao guverner Srbije.
x
Dobio neku neobjašnjivu želju da vidim ( ), ali predviđajući neprijatne posledice, na vreme odustao. Bio bi mučan taj susret. Zašto ga onda tražiti? Non habet in nobis iam nova plaga locum.

2 comments:

Exxx said...

Borislav Pekić je moj omiljeni pisac. Sa uživanjem čitam njegove knjige. Na svom blogu sam počeo da pišem i o svom doživljaju njegovih knjiga. Evo linkova:
http://exxxperiment.net/2013/06/10/besnilo/

http://exxxperiment.net/2014/04/17/atlantida-borislav-pekic/

(published by Ljiljana Pekić) said...

Hvala Vam na pažnji, sa zadovoljstvom ću ih pročitati.
Srdačan pozdrav