Tuesday, April 12, 2011

Zelena internacionala

Odmor od istorije XXXXV deo
Publikovano u Beogradu, BIGZ 1993, Copyright © Borislav Pekić.

Zelena internacionala i zelena nada

Balkan, to slepo crevo Evrope, koje je, uprkos svom tobožnjem apendiksnom geopolitičkom položaju, u tri navrata bilo centar sveta, poklanjajući mu tri moćne civilizacije — helensku, vizantijsku i osmansku, a zamalo i slovensku — dok su svi ostali delovi planete uspeli iscediti jedva po jednu, pa ne može ući u industrijsku eru a da se, istovremeno, i upravo zato, ne nađe u crvenoj Zoni smrti, koju poput kružnog gubilišta, Bledi konj materijalističke civilizacije u galopu opisuje oko naših osakaćenih života.

triptych79c

Ekološka Zelena Svest i Savest javlja se tada kao neophodan partner i korektiv naše nezasite gladi za tehnološkim progresom i našeg robovanja trajnim zabludama privremenih ideologija.

Nijedna politika ne može biti više uistini humana bez zelene boje u sebi, boje Prirode i boje Obnove.

Nijedna moć ne može uistinu ostati moćna bez jasne svesti da se ono čime se vlada mora i štititi, ako se bolji razlog nema, upravo zato da bi se imalo čime slabo vladati.

Od kada je mudrima i obaveštenima postalo jasno da Nauka, učinivši izvesna dobra pristupačna sve većem broju ljudi, gradi jedno nadistorijsko jedinstvo sveta, koje realna istorija vrste nikad nije umela postići, i jedna je druga spoznaja postala imenentna: da su, zajedno s dobrima, zajednička postala i njena zla.

Postalo je izvesno da se atomska bomba ne može baciti na Sibir, a da ona ne pogodi i Aljasku; da genocid što ga vrši glad u Etiopiji nije više nešto što se tiče samo hrišćanskih moralnih interesa bakalina u Londonu, koji se može potkupiti sa nekoliko penija bačenih u kasu milosrđa, da su u pitanju interesi njegove vlastite egzistencije, jer današnja beda Etiopljanina biće sutra nezaposlenost Londonaca.

Stvar je prestala biti tek moralna (i lako probavljiva) i postala egzistencijalna.

Đavo je odneo šalu!

Stoga pisac ovih redova, odluku zelenih ekoloških partija Evrope da ujedine svoje programe, bira za januarski otpor Razuma opštem besnilu kojem je ovaj Dnevnik posvećen.

U Zeleni savez ušle su ekološke partije Belgije, Francuske, Britanije, Irske, Holandije, Švedske i Austrije. Očekuje se pristupanje i nekih drugih, između njih one najsnažnije, i jedine parlamentarne — Zelene partije Savezne Republike Nemačke.

Na tom časnom spisku nema moje zemlje.

Zar ona sebe ne smatra delom Evrope?

Zar njenu Prirodu nema ko da brani?

Zar ćemo dopustiti da nas se naši potomci sećaju, sedeći u hladu plastičnog drveća, na travi od grimizne gume, u mirisu industrijskih prskalica cvetnih parfema, i gledajući holograme prirode koju smo uništili.

6 comments:

promena ideja! said...

Da je onda bilo pameti...ko što je ni sad nema. Pamet bi nam, zapravo samo smetala da prepričavamo mitove o zdravoj hrani, čistoj vodi i očuvanoj prirodnoj sredini.

(published by Ljiljana Pekić) said...

Poštovani,
Da samo znate koliko su Borislava zavitlavali prijatelji, ismejavali, kada je govorio o ekologiji, o "zelenima". Tada su se povodom toga zbijale šale.
Srdačan pozdrav.

Milko said...

Sve u svoje vrijeme (ili nešto kasnije)...Nedavna pobjeda Zelenih na izborima u Baden Virtembergu pokazuje da kod ljudi sve više jača svijest o potrebi očuvanja prirode, koja je prvi i posljednji uslov i uzrok privrede, zdravlja, napretka. Bez prirode-ničeg nema. Istina, bilo je potrebno da se desi jedna Fukušima da bi ljudi počeli o tome da razmišljaju, ali to nije ništa novo-kroz cijelu svoju istoriju ljudi reaguju tek kad im dogori do nokata.

(published by Ljiljana Pekić) said...

Dragi Milko,
Možda bolje ikad nego nikad! Samo mislim da ćemo morati da požurimo, inače odosmo u propast (što možda i nije neka šteta).
Srdačan pozdrav

Anonymous said...

Kad je ovaj članak napisan?

(published by Ljiljana Pekić) said...

Dragi Anonymous,
Ovo je pisano 1984. godine.
Srdačan pozdrav.