Stvaralačko čitanje. (Za esej „Umetnost i stvarnost“.)
Već mesecima osim dnevnika ništa ne pišem.
Misao postaje suva, jednolična, bajata.
Okreće se uvek oko istih tema.
Lišena je istraživačkog dara, inspiracije, rafinmana, istančanosti. Dokazuje, ne ispituje.
![060118_camels](http://farm4.static.flickr.com/3392/3346871142_281e14c9e5_o.jpg)
Očigledno ja, bar kod mene, da ona zahteva izvesno posredovanje. Stvarnost je ne provocira u punoj meri.
U puni pogon stavlja je tek misao o stvarnosti, vlastita ili tuđa.
Kad god primoran pisanjem o stvarnosti razmišljam, moja se misao oslobađa i prolazeći kroz nju i mimo zadatih tema, dotiče izvesne dubine.
Bez književnog rada klizi po površini i monotono ponavlja već nađene modele.
Čitanje se onda pokazuje kao spasonosna zamena, ali uvek treba da prođe izvesno vreme dok to čitanje ne postane stvaralačko.
No comments:
Post a Comment