Thursday, January 17, 2008

Roboti i sablasti-III deo

Iz knjige “Roboti i sablasti” izbor iz neobjavljenih drama Borislava Pekića, izdatih u Novom Sadu, 2006, “Solaris”; iz drame “Remek delo ili sudbina umetnika” (1979. godine). Izbor Ljiljane Pekić.

Napomena: Za one koji nisu čitali „Zlatno runo“ želela bih da skrenem pažnju da Njegovan govori iskvarenim jezikom, a često ubacuje i neke starinske, grčke ili cincarske reči; pravopis je kao u vreme u kome se radnja dešava.

Gurbet je tužan, odmerava ga tuga. Our world
*****
Ko može reći da ima dovoljno novaca? Kome je novaca ikad bilo dosta? Nema ništa lepše od dobre zarade, osim još bolje. Ma koliko imao, uvek bi ostao još neki nezaradjen dukat.
*****
Postoji jednostavna istina da ličnosti ne postoje, da pojedičnih sudbina nema, da je svaki čovek deo svog etnika, organ zajedničkog tela, koji s njim živi i s njim umre, i koji je dužan o njemu, o telu a ne o sebi da se stara. Srce ne kuca da bi uživalo u muzici koju proizvodi, već da telo krvlju hrani. Srce ne živi, ne postoji – srce služi.
*****
Ništa bolje ne usavršava talenat nego ludačko poverenje u njega.
*****
Umetnik je djubrivo lepote.
*****
Reč ne obavezuje dušu. Samo delo dušu obavezuje.
****
Uspelo delo, a ne talenat, je ono što od čoveka čini velikog umetnika.
*****
Vojsku za rat ne pali vera, raspaljuje pljačka, ali gasi sve - poraz, zima, nezadovoljstvo, svaki misterion, svaki djavo.
*****
Šminke su od zemlje i bilja napravljene, nisu od olimpijske sperme i siloamskog blata. Šminka može ružno lice lepim načiniti, lepo ružnim, kadra ga je menjati i do zverskih izobličenja, ali mrtvo, prazno, iz opticaja povučeno lice, ne može na svetsko tržište vratiti.
*****
Život je privid, utisak, iluzija mu je isključiva svrha. A gde je svrha, tu je i suština. Suština bez koje ne bi vredelo ni sve ostalo što ga definiše, bez koje bi bila besmislena sva njegova disanja, ždranja, micanja, mišljenja, mokrenja, pa i razmnožavanja.
*****
Ko djavola za rep drži, mora mu i prdež podneti.
*****
Moć bilja sam je u procenjat u njima, glavno je u veri bolnika. Pa iako su naše trafke, djavol ih odneo, rdjafe, njegofa vera će im povrnuti lekofitost. Jer sve je u veri.
*****
Paše i veziri su žalošni ljudi. Žifot im po vodi pisanje. A žifot je računj. Sve na svet je računj. Žifot je tečenje i nasledovanje stečenog. Ako tečenja nema, on nema draž; ako se ne nasledjiva, tečenje nema svrju. Mlogi su neizmerifo bogati. Ali koja svrja? Mudriju najdeš u naša mazga. Ždrebe nasledufa bar štala od roditelj. A ofi, nit’ što nasledjuju, nit kome što ostafljaju. Nit’ se u mladost čemu nadaju, nit’ u starost nadu kome ulifaju. Kad premru sve držaf uzima, pa smo čak i mi torbari od njih bogatiji.
*****
Svaki je zarad manji nego što bi bio da se zaista kefalično špekuljisalo. Dok je profit mali torbarski, mozak još može pojmiti što nije veći. Ali kad je već jako velik, ništo do nesposobnost ne može objasniti što nije veći.
*****
Bog je jedinj imućan. Svi smo mi manje više sirotinja. U odnos što se moži imati, niko ništo nema. Izmedj ograničeno bogatstvo i prosjački štap – korak je.
*****
Neka umetnička oblačnost može uobražafa da za remek delo ufek ima vremenj. Da “sutra” u umetnost, trgofina, život postoji! A tog “sutra” – nema. Ima samo “danas”. Ako danas nešto nisi zaradio, izgubio si to zaufek, jer sutra što ćeš zaraditi biće novo, neće ono što si danas propustio. Biće sutranji zarad, umanjen za današnji gubitak.
*****
Čovek je uvek nečemu rob. Uvek se nadje nešto da ga zajaši. Ako nikog ne nosi, nosi sam sebe.
*****
Kao Gazda možes što oćiš, i magare da budiš, svi će te cenu. Ljudi su klanjali i pred Zlatno tele.
*****
Starenje se sve vraća u ružnoću zametka.
*****
Kao i uvek, i u svemu. Nikad se nizašta nema dovoljno vremena, ni za politiku, ni za umetnost, ni za život.
*****
Umetnik nikad ne radi u optimalnim uslovima. Nikad se, uostalom, ništa i ne radi u optimalnim uslovima. Sposobnosti su uvek u ljudima, nikad u uslovima. U uslovima može biti jedino luda sreća.
*****
Praktično uvek se više veruje rdjavim nego dobrim stranama ljudske prirode.
*****
U umetnosti nema podrazumevanja, nema trikova ni “sjajnih planova” – samo delo.
*****
Uvek postoji nešto što za nas i u ime nas računa, odmerava, vaga, meri. Negde se na našim računima ispravke vrše. Negde, daleko od nas, naš se konto svodi.
*****
Sat u Beču, Beogradu, Carigradu, Bagdadu nije isti. Ili da kažemo isti je, pa ipak u Carigradu mnogo duže traje nego u Beču. Otkud mi znamo koliko to kratko vreme vodenom konjicu traje. Tu ljudske mere ne važe. Život vodenog konjica meri se njegovim, a ne ljudskim životom, kao što se vaš vek ne meri životom leproznog bogalja pred džamijom. Tako se trajanje dela jedne umetnosti ne sme meriti trajanjem dela ma koje druge.
*****
Bez dela sloboda je umetniku kao more mornaru bez ladje.
****
Narodi koji su izgubili slobodu, dobili su u zamenu nadmenost. Bog je pravedan.
*****
Star je samo narod s budućnosću, samo s prošlošću je mrtav.
*****
U umetnosti nema Turaka i Romeja! Umetnost zna samo za maštu i gradju. U umetnosti nema pravde i nepravde. Samo umetničke istine, a ona je lepota. Lepota je u delu. Sloboda je u delu. Duša je u delu.
*****
Umetnici imaju savesti i osećanja za pravo i nepravo taman koliko i drugi, ali umesto nje imaju PROFESIONALNI MORAL. Kao što drugi imaju DRŽAVNIČKI u kome i najveći zločin može biti plemenito delo ako je na dobro državi, a i najplemenitija vrlina zločin ako protiv njenih interesa ide.

A profesionalni moral je urodjena potreba da se svaki posao koji se tiče umetnosti, obavi na najbolji mogući način i bez obzira na posledice po bilo koga i bilo šta.
*****
Umetnosti je sve dopušteno. Umetnost je iznad i izvan stvarnosti. Iznad i izvan morala. Iznad i izvan istorije. Iznad i izvan života.
*****
S gradjom treba uspostaviti duševni odnos. Bez tog dodira, spoja, enozisa, ujedinjenja duša, bez tog potpunog ljubavničkog nesebičnog medjusobnog prožimanja s umetničkom materijom – nema dela.
*****
Život je gajtan, koji od rodjenja oko vrata nosimo. Carski za davljenje samo mu je sluga. Život je to što nas oko vrata obavija, steže nas, dah nam oduzima, ubija. Kad nas sasvim zadavi, ljudi misle da smo mrtvi i ukopaju nas u zemlju. A mi u stvari samo menjamo stanje.

No comments: