Wednesday, October 17, 2007

Misli „Zlatno runo II“- 1 deo

Borislav Pekić – misli iz knjige “Zlatno runo” II knjiga; izbor Ljiljane Pekić.
za II deo vidi

Napomena: Za one koji nisu čitali „Zlatno runo“ želela bih da skrenem pažnju da Simeon Njegovan govori iskvarenim jezikom, a često ubacuje i neke starinske, grčke ili cincarske reči, a pravopis je kao u vreme u kome se radnja dešava.

Tek kada sav novac, užegao na periferiji prometa, bude iz čarapa naših malograđana izvučen, tek onda možemo govoriti o prosperitetnom kapitalizmu u Jugoslaviji …
*****
Vermeer-Earth Globe Država je veliko akcionarsko preduzeće. Svi moraju ponešto da ulože, ali i svi da dobiju. Svaki građanin ima pravo na dividende. Srazmerno uloženom kapitalu, naravno. Eto, to ja nazivam trezvenom državničkom formulom …
*****
(O Beogradu) I u tom romejskom gradu formiraće se PANDOKEON, budući turski HAN, buduća srpska KAFANA, koja će sve do naših dana ostati naš jedini istinski nacionalni Aeropag ...
*****
Što će Srbima industrija? Ja bih njima lijepo dao da napasaju stoku. Srbija bi mogla da postane jedan veliki obor i da nas sve vidi Bog!
*****
Uspavanu lepoticu domaće industrije može probuditi samo jedan zaista strasan poljubac princa Kapitala …
*****
Tek onda kada na đubrište budemo bacili kuću pošto u njoj prenoćimo, automobil pošto se njime negde odvezemo, slike pošto nas oduševe, tek kad materijalni svet bude sveden na funkciju papirnog ubrusa, čija se svrha iscrpljuje jednom upotrebom, tek onda ćemo početi da se oslobađamo posedničkog instinkta. A da bi se dotle uopšte dospelo, potrebno je što više proizvoditi i trošiti, dakle posedovati …
*****
Za Srbina je u životu još uvek najvažnija vera u Boga i suv barut.
*****
Kapitalizam nije ekonomski režim, nego stanje duha. Sve dok to ne postane jasno, za njega nema leka …
*****
Naša jedina istorijska šansa je u tome što mi Srbi ni sami ne verujemo u sposobnosti kojima se hvalimo. I ako nas išta može sačuvati, to je smisao za smešno. Ja mislim da smo to dobili od Grka, pa i od Cincara, i da tom smislu za smešno, a ne Crkvi, imamo da zahvalimo što smo preživeli sopstvenu istoriju …
*****
U toku tri veka o razaranju Beograda solidarno su se starali Bugari, Vizantinci i Ugri. Uglavnom, Istok. Ali ni Zapad nije hteo da izostane. On nas je usrećio krstašima, najorganizovanijim pljačkaškim bandama u evropskoj istoriji. Kakva je to sorta ljudi bila vidi se po tome što ih je, 1096, preko Beograda vodio neki Valter koga su zvali Valter Bez Imanja. Pretpostavljam da je po povratku promenio nadimak …
*****
Za Srbina je u životu još uvek najvažnija vera u Boga i suv barut.
*****
Vlade uvek očekuju neprilike. Ništa drugo i ne predviđaju. Svaka vlada najveći deo mandata i provodi u savladavanju neprilika. Vladanje i nije drugo nego beskonačno i iscrpljujuće uklanjanje jednih neprilika da bi se napravilo mesto za druge …
*****
Naša jedina istorijska šansa je u tome što mi Srbi ni sami ne verujemo u sposobnosti kojima se hvalimo. I ako nas išta može sačuvati, to je smisao za smešno. Ja mislim da smo to dobili od Grka, pa i od Cincara, i da u tom smislu za smešno, a ne Crkvi, imamo da zahvalimo što smo preživeli sopstvenu istoriju ...
*****
Zapad nas je usrećio krstašima, najorganizovanijim pljačkaškim bandama u evropskoj istoriji. Kakva je to sorta ljudi bila vidi se po tome što ih je, 1096, preko Beograda vodio neki Valter koga su zvali Valter Bez Imanja. Pretpostavljam da je po povratku promenio nadimak .
*****
Mi smo jedini posednici Beograda koji su ga, osim 1806, dabome, dobijali na poklon, a ne na snagu. Jer sve do konačne Predaje grada, na jastučetu od svile, godine 1867, mi smo Beograd držali samo dva puta: sa Dragutinom od 1284. do 1319. i sa Stefanom Lazarevićem od 1404. do 1427. I oba puta ga nismo dobili na mač, nego kao feudalni dar ugarskih kraljeva. Od doseljavanja, Beograd je u srpskim rukama bio ukupno 58 godina …
*****
Ja ne verujem da ima naroda čiji grb sa tolikom preciznošću izražava ono što nam kao naciji nedostaje …
*****
Sva mudrost slavnog kentaura Hirona poticala je od njegove dvojne, dimorfne prirode, ljudske i konjske suštine, od sposobnosti da o svemu razmišlja na dva načina i da jednim ispravlja isključivost drugog. Onaj ko nikada nije osetio dve neprijateljske prirode u sebi nikada neće razumeti ni onu jednu po čijoj volji živi …
*****
Ja ne tvrdim da on dovodi u pitanje našu ratničku tradiciju, ali je, ipak, simptomatično da smo mi jedini posednici Beograda koji su ga, osim 1806, dabome, dobijali na poklon, a ne na snagu. Jer sve do konačne Predaju grada, na jastučetu od svile, godine 1867, mi smo Beograd držali samo dva puta: sa Dragutinom od 1284. do 1319. i sa Stefanom Lazarevićem od 1404. do 1427. I oba puta ga nismo dobili na mač, nego kao feudalni dar ugarskih kraljeva. Od doseljavanja, Beograd je u srpskim rukama bio ukupno 58 godina .
*****
Ja ne verujem da ima naroda čiji grb sa tolikom preciznošću izražava ono što nam kao naciji nedostaje
*****
Kentaursko stanje kompromisa, ravnoteža smerova i sila, polovičnost oblika, panmetronaristonska pragma još nikoga usrećila nije.
*****
U svakom socijalnom feljtonu buržuj se definiše isključivo nagonom za sticanjem i posedovanjem. Jačina nagona meri se bezobzirnošću s kojom se u zarađivanju ispoljava. A izražava, naravno, veličinom poseda. Budući da je taj posed tokom feljtona sve veći i veći, jer u protivnom ni beda drugih, u ime kojih se feljton piše, ne bi bila dovoljno istaknuta, recipročno i logično su i sva sredstva bogaćenja sve prljavija i bezočnija.

Čovek koji deli opšti nagon za posedovanjem postaje monstrum, samo što ga srećnije i pametnije upotrebljava od drugih. Ali neka đavo nosi feljtone. Mi takvu sociologiju sprovodimo i po školskim čitankama. Ja još ni na jednu nisam naišao u kojoj Gazda ne bi bio debeo i zao, a siromašan čovek mršav i pošten …
*****
Malter istorije je laž, krv i znoj …
*****
Za dvadeset tri godine svoje vladavine Beogradom učinio je Despot Stefan Lazarević za ovaj grad dve na prvi pogled skladne i dopunjujuće, ali u osnovi vrlo protivrečne stvari. On je istovremeno beneficijama i povlasticama privlačio u varoš trgovce i zanatlije i podizao utvrđenja da ih zaštiti. Krajnje posledice toga bile su da je snažno utvrđenje, umesto da plaši, svakog osvajača na napad obavezivalo. Na kraju, utvrđenje je ostalo, ali su se trgovci razbežali …
*****
Svaki narod poseduje sve moguće osobine, i u tom se pogledu mi Srbi ni od jednog ne razlikujemo. Razlikujemo se, na žalost, u pogledu mere u kojoj pojedine od tih osobina učestvuju u tom amalgamu što se zove narodno biće …
*****
Svaki narod poseduje sve m o g u ć e osobine, i u tom se pogledu mi Srbi ni od jednog ne razlikujemo. Razlikuje se, na žalost, u pogledu mere u kojoj pojedine od tih osobina učestvuju u tom mutnom amalgamu što se zove narodno biće
*****
Često se služimo nečijim tuđim jezikom i načinom govora, rečima iz tuđeg rečnika i njihovim oblikovanjem prema nečijoj tuđoj navici.
za II deo vidi

No comments: