Monday, May 28, 2007

Tamo gde loze plaču-12 deo

Iz 12. knjige Odabranih dela “Tamo gde loze plaču“-12 deo, od Borislava Pekića, izdanje „Partizanska knjiga“, Beograd, 1984. Izbor Ljiljana Pekić.

Bez pravog, iskrenog, a iznad svega dubljeg odgovora na pitanje čime je razočaran savremeni intelektualac, odgovora koji je i sam lišen predrasuda razočarenja, nemoguće je napisati savremeni roman o savremenom intelektualcu. Umesto toga uvek ćemo dobijati realističnu priču o malograđaninu ili romantičarsku priču o negrađaninu svih vremena.
*****
Markus_DesperationVirus je najsavršenije stvorenje u kosmosu. Njegova biološka organizacija nije ništa drugo nego mašina za proizvodnju života u njegovom najčistijem smislu. Virus je vrhunac prirodne stvaralačke evolucije.
*****
Mi ne dobijamo život, mi ga nasleđujemo.Vreme prođe dok otkrijemo – ako ikada otkrijemo – ono što je u nasleđenom modelu uisini naša, dok u zamršenoj mreži već trasiranih i izgaženih puteva prokrčimo i neki svoj. A kad to obavimo – ako ikada obavimo – isuviše smo stari i iscrpljeni da bi tim putem ikuda krenuli, pa i kada krenemo, bilo gde stigli.
*****
Život se ne menja ako ostanemo u istom koordinatnom sistemu, menja se samo krivulja kojom ćemo kroz njega proći. Nužne su bitnije promene od onih koje ovaj koordinatni sistem dopušta. Život se stvarno menja samo u – drugoj dimenziji, drugoj realnosti, drugom životu.
*****
Čovek ne ostaje čovek zato što je odabrao da čini izvesne stvari, nego zato što je odabrao da ih čini na izvestan naročit način.
*****
Na samom dnu tajne leži – Atlantida. Kad ispliva na površinu opšteg privida, ostrvske opsene izdvojenosti sasvim će nestati.
*****
Krug je simbol mira, ništavila, savršenstva, Boga, ponavljanja, a iznad svega – uzaludnosti. Ali uzaludnost nije i besmislenost. Jer smisao je u krugu.
*****
U kruženju dolazi misao sebi iza leđa. Kada se krug zatvori, u starim mislima otkrivamo novo značenje i s njim počinjemo novo kruženje.
*****
Fantastika mojih knjiga nije bila puka poetska fikcija, već jedno nesvesno, instinktivno naslućivanje lične istine, konačne spoznaje (?) do koje imam da dođem tek kasnije, spoznaje koja se ne piše nego živi.
*****
Kao što nas vreme vara svojim prividnim proticanjem, nemogućim u večnom trajanju u kome ništa ne teče, obmanjuje nas i prostor izgledima na pomeranja koji u njegovoj beskonačnosti ne postoje. Drugi svet teče mimo mene. treba pružiti ruku i dodirnuti ga. treba tvoriti – novo.

No comments: