Wednesday, December 27, 2006

Zlatno runo VI

Šta je život? Života nema. Ima samo mojih, tvojih, njihovih dela.
Šta je sloboda? Sloboda je biti u savezu sa sobom.
*****
Hrisomalon Deras. Zlatno runo. Simeonski san. Nije da ga nadješ, nego da ga tražiš. Nije da ga imaš, nego da ga želiš.
*****
Sve same rupe. Život je rupa, iz koje u drugu silaziš. Jedna te na drugu mora priviknuti. Znaš, umrećeš. Ali ne znaš da će umreti i oni koje voliš.

Rupe ispred tebe, rupe iza tebe, rupa gde stojiš.

Vermeer-Earth GlobeRupa gde genos ide, rupa odakle dodje. Mnogi ne mare. Iza sebe nemaju što ih koči; kuda idu, ako znaju, nemaju što ih ograničava. Slobodni su. Mrtvi i slobodni. A ja hteo živ biti. Ma i u ropstvu.

Zalud sloboda ako nisi slobodan rodjen. Ako i svet u kome si rodjen, pre tebe nije slobodan.

Kao rob sam rodjen, rob galiot. Kao galiot ću umreti. Hoću li patiti, ne pitam se. Pita se klupa za koju sam prikovan. Hoću li igde da vredi stići? Ne pitam se ni za to. Pita se pravac koji je Argo uzeo.
*****
Čovek se može snaći s pametnim a nesavesnim čovekom. Može na kraj izaći i s pametnim koji ima savesti. Ali, kako se sporazumeti sa savesnim bez pameti?
*****
Čudo je to, Simeone, sine. Meni nije bilo lako. Ja se nisam rodio Srbinom kao ti i tvoj brat. Niti se Srbinom stvarno osećao. Po duši bio trgovac, po imenu Cincarin, po rodu Romej, po poreklu - konj. Tu za Srbe mesta, osim domicilnog, nije bilo. Ali, živelo se, trgovalo se medju njima. Umiralo i radjalo ponovo. Stranac, tudjin, nisi večno mogao ostati. Morao si se praviti da se posrbljuješ, da nacionalno osećaš, da si i ti rodoljub, jer to se ovde oduvek cenilo više nego da si bogat i pametan, što je i sada za mene najveće rodoljublje do kojeg živ čovek može dospeti. Ti, Stefan i braća vam niste morali svoje srpstvo dokazivati. Ja, bogami, jesam. Još i danas.
*****
Ni onda nisi, sine, razumeo da eksploatacije nema kad se udruže dobar kapitalist i dobar radnik. Pamet i veština s vrednoćom i umećem. Eksploatacija nastaje kad jedno od dvoga omane. Kad kapitalist ili radnik ne valjaju. A eksploatacija, o kojoj po Marksovoj notaciji homerski poju razni Markovići, Tucovići, Lapčevići, Pelagići, Keclerovići i Manojlovići, u oba smera ide. Ako kapitalist ne valja, eksploatiše se radnik. Ali rdjav radnik eksploatiše dobrog kapitalistu. Ko to ne razume, neka se ekonomije mane.
*****
Danas mladi ljudi misle jedino u smeru baleganja očeva. Naslednici ste carstva koje i prezirete i ne poznajete. Prezirete zato što ne poznajete. Radosno otkrivajući mane očeva, kojih se ne odričem, jer bez nekih ne bismo preživeli, niti bi se vi sada savešću i čovečanskim obzirima mogli luksuzirati, ne priznaste nam nijednu vrlinu.

Kao da biste najradije sve srušili i počeli iz početka, onako kako je srpsko gradjanstvo nekoliko puta iz početka počinjalo, a prvi put još 1521, kad je ono staro, sve do poslednjeg vojnika, trgovca, zanatlije, opštinara, učitelja i sveštenika, sultan Sulejman iz Beograda odveo u okolinu Carigrada, da od njih danas ostane samo ime jedne šume.

Ova zemlja znala je jedino kako se umire u ratu, a mi smo je naučili kako će živeti u miru, kad se stvari ne rešavaju jurišima, zasedama i noževima, nego radom, pameću i strpljenjem.

Ova je zemlja znala samo braniti svoja dobra, a mi smo je naučili kako će ih sticati. Ova je zemlja umela živeti samo od prošlosti, a mi smo je naučili kako će živeti za budućnost. Mi smo, sine, bili graditelji po umu i volji, osvajači po pozvanju, tragači za Zlatnim runom po nagonu, pregaoci po vaspitanju, a iznad svega, očevi po srcu, jer smo uvek samo na vas, sinove i unuke, mislili, kako ćemo vam i koliko nasledstvo ostaviti, a ne kako ćemo i svoju očevinu rasturiti.

I kad biste to razumeli, ne biste u nama videli samo nečovečne, korumpirane, egoistične i anacionalne ljude, koji su, uz to, najčešće i magarci, već svoju prošlošt od koje se ima štošta naučiti, pa šta vam je raditi, ne biste morali doznavati od Mišića i Keclerovića, glavoseka i trboseka te prošlosti.
*****
Nije dobro da trgovina ide mimo ili protiv nacionalnih interesa, jer će, u krajnjoj konzekvenci, sa svakim nacionalnim padom i trgovina gubiti. Ali, ako se s nacionalnim interesom usaglasi, ne vidim da ne treba da zaradi koliko može. Ne bi, inače, bila trgovina i nikome ne bi koristila.
*****
Gde je mnogo istorije, malo je sreće.
*****
Prošlost je grob budućnosti.
*****
Za prošlost ključa nema.
*****
Naša je štampa slobodna. Koliko je štampa slobodna, gospodo sudije, vredi samo koliko je pametna. Ako nije, sloboda odmaže kaogod i neposlušnome detetu preterano razumevanje. Ako se osvrnete, svaka je revolucija izašla iz slobode udružene s nepameću, koje na drugoj bandi nisu udarile na pamet udruženu s teškom kavaljerijom, no na tzv. tanano poimanje vremena. I svaka je, čim je nadvladala, zadržavajući nepamet, iz koje je nikla, najpre uškopila slobodu koju je proklamovala.

No comments: